Genetičko testiranje recesivnih monogenskih bolesti
21.11.2021.
Pravovremeno postavljanje ispravne dijagnoze recesivne monogenske bolesti u oboljele osobe od iznimne je važnosti za mogućnosti provođenja dostupnih metoda prevencije razvoja bolesti ili specifične odnosno simptomatske terapije kada je bolest već razvijena. Nadalje, važna karika u prevenciji i praćenju vjerojatnosti pojavljivanja recesivnih monogenskih bolesti su različite mogućnosti genetičkog probira kojima je moguće otkriti nositelje genetske predispozicije za bolest, koji su najčešće zdrave osobe, ali mogu prenijeti gensku promjenu na potomstvo.
Monogenske bolesti su genetički poremećaji uzrokovani promjenama normalnog redoslijeda nukleotida, nazvanog još i referentnom sekvencom, unutar jednog gena u genomu čovjeka.
Monogenske bolesti su genetički poremećaji uzrokovani promjenama normalnog redoslijeda nukleotida, nazvanog još i referentnom sekvencom, unutar jednog gena u genomu čovjeka. Do 2002. godine navedene promjene bile su imenovane kao genske mutacije, no prema službenim preporukama za nomenklaturu promjena unutar gena, koje propisuje Društvo za varijacije humanog genoma (engl. Human Genome Variation Society), termin „mutacija“ zamijenjen je terminom „varijanta sekvence“. Varijante sekvence ne moraju uvijek nužno uzrokovati bolest, a one koje su u podlozi monogenskih bolesti nazvane su patogenim i vjerojatno patogenim varijantama sekvence.
Recesivne bolesti su skupina monogenskih bolesti, a s obzirom na to na kojem se kromosomu nalazi uzročni gen, dijele se na autosomno recesivne (AR) i X-vezane recesivne (XR). Najčešće AR i XR bolest mogu biti prirođene metaboličke bolesti (cistična fibroza, deficijencija α1-antitripsina, deficijencija fenilalanin hidroksilaze, galaktozemija, hemokromatoza lizosomski poremećaji, Wilsonova bolest); Hematološke bolest (anemija srpastih stanica, hemofilije, nedostatak glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, talasemije); Neurološke bolest (Friedrichova ataksija, spinalna mišićna atrofija).
Nositelji AR i XR bolesti se fenotipski često ne razlikuju od zdravih pojedinaca koji nemaju niti jednu kopiju uzročne varijante sekvence (dominantni homozigotni genotip). Budući da je donedavno status nositelja AR i XR bolesti najčešće bio neprepoznat sve do rođenja oboljelog djeteta, razvijeni su različiti genetički testovi kojima je moguće utvrditi status nositeljstva u roditelja prije začeća ili prije rođenja djeteta. S druge strane, osim mogućnosti prevencije, iznimno je važna i rana dijagnostika bolesti u ranoj dječjoj dobi jer se time sprječavaju fatalni ishodi, povećava kvaliteta života oboljelih te smanjuju troškovi liječenja i skrbi o oboljelima.
Uz razvoj metoda genetičkog testiranja izuzetno je važno istovremeno provoditi i informiranje i educiranje šire javnosti o medicinskoj genetici i genetičkim poremećajima, kao i napredcima u razvoju tehnologije.
Ema Dejhalla, Nina Pereza, Saša Ostojić, Borut Peterlin, Sanja Dević Pavlić
Medicina fluminensis 2021, Vol. 57, No. 1, p. 25-34 doi: 10.21860/medflum2021_365337
