Kroničnom ranom smatra se rana koja ne zacijeli u očekivanom vremenskom razdoblju. Kronične rane dijele se u dvije osnovne grupe – tipične rane i atipične rane. Predstavljaju rastući socioekonomski problem u razvijenim zemljama i pojavljuju se u 1-2 % populacije. Procjenjuje se kako će taj broj rasti s obzirom na starenje populacije te porast incidencije dijabetesa i pretilosti. Kronična rana znatno umanjuje kvalitetu života bolesnika, zahtijeva lokalnu terapiju, uzrokuje imobilnost bolesnika i u visokom postotku uzrokuje bolove, depresivnost i anksioznost. Bolesniku je potrebna pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, što zahtijeva i veliku angažiranost obitelji.

Kronične rane također mogu utjecati na društveni život; ako se iz rane širi neugodan miris ili rana bolesniku uzrokuje otežano kretanje ili mijenja vanjski izgled. Bolesnik zbog toga može izbjegavati društvene kontakte, što s vremenom dovodi do socijalne izolacije.

U posljednjih se trideset godina mijenja pristup zdravstvenih djelatnika prema bolesniku s kroničnom ranom. U prošlosti su znanstvena istraživanja uglavnom bila usmjerena na razumijevanje prirode bolesti te razvijanje medicinskih intervencija s ciljem liječenja i suzbijanja bolesti. U novijim znanstvenim istraživanjima zdravstveni djelatnici podjednako ispituju i utjecaj kronične rane na kvalitetu života bolesnika.

S obzirom na brojne etiološke čimbenike kronične rane, prevencija i zdravstvena skrb bolesnika s kroničnom ranom zahtijeva sudjelovanje zdravstvenih stručnjaka svih profila uz multidisciplinarni pristup s ciljem bolje učinkovitosti, jednostavnosti i kvalitete života bolesnika. Cilj ovog izlaganja je prikazati specifičnosti kronične rane i istaknuti važnost multidisciplinarnog pristupa u skrbi bolesnika s kroničnom ranom.

dr. sc. Jasenka Vujanić, mag. med. techn.