Za pojedine skupine karcinoma dokazano je smanjenje rizika od nastanka maligne bolesti uz uporabu antihipertenzivne terapije. Dobivene su vrijednosti jednake pri dugotrajnoj uporabi lijekova (> 7,5 godina); s duljinom primjene terapije ne dolazi do očekivanog porasta rizika, dok se u nekim istraživanjima vrijednost relativnog rizika s duljinom uporabe antihipertenziva smanjuje.

Nijedna skupina antihipertenziva nije bila vezana s povišenim relativnim rizikom od nastanka karcinoma prostate, štoviše, uporaba beta-blokatora i dugogodišnja uporaba alfa-blokatora imala je protektivan učinak.

Agencija za lijekove i medicinske proizvode i Europska agencija za lijekove obavještavaju o povišenom riziku od nastanka nemelanomskog raka kože uz uporabu hidroklorotiazida. Hrvatsko društvo za hipertenziju preporučuje razmotriti u kliničkoj praksi omjer koristi i rizika terapije hidroklorotiazidom, adekvatno informirati pacijenta te zajedno s njim donijeti odluku o daljnjoj uporabi hidroklorotiazida u terapiji.

Relativni rizik za nastanak karcinoma dojke pri uporabi blokatora kalcijskih kanala, ali i drugih antihipertenziva nije bio povišen, vrijednosti su bile jednake onima u kontrolnim skupinama.

Vjerojatnije je da je rizik od nastanka karcinoma bubrega vezan za samu patogenezu arterijske hipertenzije, a ne uz uporabu diuretske terapije.

Zaključno, osim dokazane povezanosti uporabe hidroklorotiazida s nastankom nemelanomskog raka kože, valjanih dokaza za moguću karcinogenost drugih antihipertenziva još nema pa stoga preporučujemo u kliničkoj praksi nastaviti slijediti postojeće smjernice za liječenje arterijske hipertenzije uz reevaluaciju odluke o terapiji hidroklorotizadom u skladu s preporukama Hrvatskoga društva za hipertenziju.

Rea Levicki, Martina Lovrić Benčić, Bojan Jelaković