Dispepsija: dijagnostika i terapija
06.10.2018.
Dispepsija ili tegobe prilikom probave hrane, lokalizirane u gornjem dijelu probavnog sustava iznimno su česte u općoj populaciji. Procjenjuje se da nešto više od trećine populacije pati od takvih probavnih tegoba. Pritom se u oko 50% dispeptičnih bolesnika nalazi oštećenje gornjeg dijela gastrointestinalnog sustava, najčešće erozivni gastritis ili peptički ulkus želuca i/ili dvanaesnika, dok kod preostalih bolesnika ne dolazi do endoskopskih promjena.
Funkcijska dispepsija označava nelagodu ili bol nakon obroka, lokaliziranu u gornjem dijelu abdomena. Pojam dispepsija se obično proširuje na simptome poput boli i nelagode u žličici, osjećaja rane sitosti, ponekad žgaravice, mučnine i štucavice. Dispepsija je najčešće funkcionalni poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava, što znači da je poremećena funkcija probavnih organa (točnije, poremećaj u funkciji mišićno-živčanog dijela probavnih organa) ali bez oštećenja koje bi bilo vidljivo tijekom endoskopskog pregleda ili analizom tkivnog uzorka. Najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi (prosječna dob je 55 godina) i pogađa podjednako oba spola, s nešto većom učestalošću kod muškaraca. Gastroezofagealna refluksna bolest ili GERB je patološko stanje čijem nastanku prethodi vraćanje želučanog sadržaja u jednjak, usta i dišne putove. Žgaravica, podrigivanje, nadutost, mučnina te bol u prsištu, uz povremeno vraćanje želučanog sadržaja u usnu šupljinu, samo su neki od simptoma koji nastaju u sklopu te bolesti. Funkcijska dispepsija i gastroezofagealna refluksna bolest jednjaka najčešći su razlog za početak samoliječenja u gastroenterološkim indikacijama. Poštivanje indikacija za primjenu lijekova i bezreceptnih pripravaka od strane liječnika, ali i farmaceuta, može u samoliječenju polučiti značajnu korist za pojedinca, ali i za sustav zdravstvene skrbi u cjelini. Na raspolaganju su antacidi, antagonisti H2 receptora i inhibitori protonske pumpe (posljednje dvije skupine u peroralnom i parenteralnom obliku) lijekovi na bazi alginata te brojni biljni pripravci, tinkture i čajevi. Iznimno je važna i promjena načina života te uvođenje modifikacija u prehranu, uz stručan nadzor nutricionista.
Prof. dr. sc. Željko Krznarić