Temeljni istraživački problem i zadaća ZCI za temeljnu, kliničku i razvojnu neuroznanost jest razvoj inovativnog, sustavnog i integriranog pristupa ranoj detekciji, liječenju, procjeni ishoda te rehabilitaciji pacijenata s hipoksijsko-ishemijskim i hemoragijskim oštećenjima mozga, kako u odrasloj dobi, tako i tijekom razvoja. Tom problemu se pristupa interdisciplinarno, multidisciplinarno i transdisciplinarno tako što su zajedničkim ciljem i zadaćama povezane istraživačke skupine iz područja temeljne neuroznanosti (neuroanatomija, neurohistologija, neurofi ziologija, neurofarmakologija, molekularna neurobiologija, genomika i genetika), kliničke neuroznanosti (neurologija, neuroradiologija, pedijatrija, neonatologija, psihijatrija), veterinarska medicina te društveno-humanističke znanosti (psihologija, logopedija, rehabilitacija, lingvistika).

Inovativnost pristupa se ogleda u kombiniranom korištenju sljedećih specifičnih pristupa, metoda i tehnika.

I. Funkcionalno testiranje odraslih ispitanika i djece, kako slijedi:

1) funkcionalno testiranje moždane aktivnosti (fMRI, DTI/DWI, MRI-spektroskopija, resting-state fMRI) odraslih pacijenata nakon moždanog udara ili subarahnoidnog krvarenja te djece s verificiranim perinatalnim oštećenjem mozga, kao i zdravih kontrolnih ispitanika;

2) Kognitivno (psihološko, psihijatrijsko, lingvističko, logopedsko, rehabilitacijsko) testiranje djece i odraslih pacijenata te zdravih kontrolnih ispitanika;

3) Razvoj sustava za praćenje i habilitaciju djece s perinatalnim oštećenjem mozga;

4) Analiza biomarkera promjene signalnih molekula i mehanizama neurona, u dvije skupine kroničnih i progresivnih hipoksijsko-ishemijskih oštećenja mikrocirkulacije u ljudskom mozgu (vaskularne i srodne demencije; hipoperfuzija u mozgu pacijenata s depresijom), kao kontrast u odnosu na akutna hipoksijsko-ishemijska oštećenja mozga (moždani udar, subarahnoidno krvarenje, perinatalna lezija).

II. Usporedna primjena histoloških, histokemijskih, imunocitokemijskih, molekularno-bioloških i genomsko-genetičkih metoda za analizu moždanog tkiva te staničnih kultura i matičnih stanica.

III. Razvoj novih eksperimentalnih in vivo i in vitro modela, kako slijedi:

1) Razvoj novih eksperimentalnih in vivo modela (Göttingen mini-svinja, glodavci) za proučavanje patogeneze hipoksijsko-ishemijskog oštećenja mozga, njegovih posljedica i mogućnosti oporavka nakon lezije i funkcionalne rehabilitacije;

2) Razvoj novih eksperimentalnih in vitro modela (stanice, stanične kulture, matične stanice, neurofiziološko snimanje aktivnosti pojedinačnih neurona) za proučavanje selektivnih i specifičnih promjena signalnih molekula i mehanizama neurona, glije i moždanih krvnih žila nakon hipoksijsko-ishemijskog oštećenja;

3) Razvoj novih eksperimentalnih modela (mozak glodavaca, stanične kulture) ugradnje nanočestica u matične stanice, za moguću dijagnostičku i terapijsku primjenu nakon moždane lezije.

prof. dr. sc. Miloš Judaš

Hrvatski institut za istraživanje mozga i ZCI za temeljnu, kliničku i razvojnu neuroznanost, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu