S obzirom na transnacionalnu prirodu migracije, bilo je neophodno ostvariti bolju suradnju i zajednički pristup zdravstvenih vlasti i stručnjaka u državama članicama EU-a, posebice među zemljama koje su nosile najveći teret migracijske krize. Projektu CARE, koji je trajao od 1. travnja 2016. do 31.ožujka 2017. godine priključile su se zemlje opterećene srednjom mediteranskom i balkanskom migrantskom rutom: Italija, Grčka, Malta, Hrvatska i Slovenija.
U projektu su sudjelovali stručnjaci javnozdravstvenih ustanova i organizacija civilnog društva u suradnji s nacionalnim i lokalnim vlastima uključenih država članica da bi se ostvario koordinirani pristup i osiguranje zdravstvene zaštite migranata i izbjeglica u državama na migrantskom putu uz istovremenu zaštitu zdravlja svojeg stanovništva. Uz visoko kvalificirane predstavnike Hrvatske, Hrvatski zavod za javno zdravstvo je na prijedlog Ministarstva zdravstva u projektu sudjelovao kao koordinator na području Republike Hrvatske.
U tranzitnim (“hotspot”) i prihvatnim centrima su radili multidisciplinarni timovi koji su u sklopu projekta educirani u područjima migracijske medicine i transkulturalnosti te specifičnim područjima kao što su zarazne bolesti, protokoli postupanja, skrininzi pri dolasku i sindromsko praćenje. Zahvaljujući njihovom djelovanju je izbjeglicama i migrantima pružena zdravstvena zaštita prema njihovim potrebama uz korištenje kliničkih protokola razvijenih u okviru projekta (protokoli za zarazne bolesti, npr. svrab, febrilne osipne bolesti itd.). Uz ove protokole su timovi izrađivali i algoritme postupanja (trijaža), razvijali metodologije utvrđivanja dobi maloljetnika bez pratnje te provodili kulturalnu medijaciju.
Za potrebe praćenja zdravstvenog stanja i zdravstvene zaštite migranata i izbjeglica u ovim je centrima razvijen specifičan elektronički sustav koji strogo poštuje postojeće propise o zaštiti privatnosti. Sustav se sastoji od dva dijela – lokalnog operativnog sustava za dokumentiranje zdravstvenog stanja i zdravstvene zaštite osobe, koji je instaliran na prijenosna računala multidisciplinarnih timova u centrima te prijenosnog uređaja za pohranu podataka (USB) koji se uručuje svakom migrantu, a koji sadrži sve relevantne podatke za daljnje praćenje zdravlja i eventualni nastavak zdravstvene skrbi. Na taj način ovaj alat omogućuje kontinuirano zdravstveno praćenje migranata tijekom kasnijih premještaja u druge prihvatne centre.
Da bi se lakše otkrivale epidemije i rano uočavala potencijalna javnozdravstvena hitna stanja u migrantskim centrima, razvijen je sustav sindromskog praćenja zaraznih bolesti, koji se pilotirao u Italji i Grčkoj, a zatim simulirao u Hrvatskoj, Sloveniji, Malti i Portugalu. Prikupljanje podataka o određenim sindromima omogućava bolje sustavno praćenje zaraznih bolesti u migrantskim centrima i prihvatilištima te pravovremeno otkrivanje zdravstvenog stanja jednog ili grupe oboljelih koje može ugroziti zdravlje većeg broja ljudi te stoga zahtijeva brzu intervenciju (istraživanje uzroka, obrada kontakata, poduzimanje dodatnih mjera poput izolacije oboljelih, pojačane dezinfekcije i sl).
Osim navedenih postupaka pri izravnom pružanju zdravstvene skrbi, u okviru projekta su sveobuhvatno pregledane nacionalne politike cijepljenja migranata, koje se zatim vrednovalo na nacionalnoj i lokalnoj razini. Radi boljeg praćenja je razvijen model obavještavanja zdravstvenih radnika u migrantskim centrima o aktualnim epidemijama na mediteranskim migrantskim rutama. Ove su obavijesti, epi-obavijesti, pružale tjedni prikaz epidemiološke situacije u matičnim zemljama i zemljama kroz koje izbjeglice i migranti prolaze.
Djelatnici koji rade s migrantima i izbjeglicama – volonteri i transkulturalni medijatori koji su radili u prihvatnim centrima za migrante, zdravstveni djelatnici, socijalni radnici i djelatnici policije – su sudjelovali na radionicama na kojima su se mogli detaljnije upoznati sa zakonskim okvirima zdravstvene zaštite migranata u RH, kulturalnoj osjetljivosti i suočavanju sa stereotipima u radu s migrantima i izbjeglicama, multidisciplinarnom pristupu u pružanju psihološke prve pomoći, zaraznim bolestima i njihovim nadzorom i ostalim temama relevantnima za svoj rad.
Da bi se i domaće stanovništvo i migranti educirali, šira se zajednica informirala o točnim i netočnim stavovima o migrantima (npr. o širenju zaraznih bolesti) da bi se povećalo znanje i suzbile predrasude o zdravlju migranata, a migranti su se educirali o sustavu zdravstvene zaštite, svojim pravima na zdravstvenu zaštitu te načinu kako ih ostvariti.
Za tu su svrhu izrađeni i edukativni materijali na četiri jezika: hrvatskom, engleskom, arapskom i farsiju: džepni kalendari i poster Što znamo o zdravlju migranata? Informiraj se prije nego što sudiš, te leci i brošure Vodič kroz hrvatski zdravstveni sustav za tražitelje međunarodne zaštite, azilante i strance pod subsidijarnom zaštitom.