U fazi 3 kliničkih ispitivanja nalazi se ocrelizumab, humanizirano monoklonsko protutijelo koje selektivno uklanja CD20+ B stanice.

Provedena su dva identična ispitivanja faze 3, od kojih je jedno obuhvaćalo 821, a drugo 835 nasumično odabranih pacijenata s relapsnom MS. Pacijenti su primali ocrelizumab intravenski, u dozi od 600mg, svaka 24 tjedna ili su primali interferon beta-1a supkutano, u dozi od 44 mikrograma, tri puta tjedno tijekom 96 tjedana.

Promatrana je godišnja stopa relapsa, a ona je bila niža kod pacijenata koji su primali ocrelizumab (0,16 naspram 0,29; 46% niža u prvom ispitivanju, a 47% niža u drugom ispitivanju).  Promjene na MS functional composite score (složena mjera koja obuhvaća brzinu hodanja, pokrete gornjeg dijela trupa i kogniciju; računa se z-vrijednost pri čemu negativne vrijednosti ukazuju na pogoršanje, a pozitivne na poboljšanje) bile su u korist ocrelizumaba u drugom ispitivanju, ali ne i u prvom. Kod 34,3% pacijenata liječenih ocrelizumabom primijećene su reakcije povezane s infuzijom. Ozbiljne infekcije javile su se kod 1,3% pacijenata liječenih ocrelizumabom, ali i kod 2,9% pacijenata liječenih interferonom beta-1a. Pojava neoplazmi zabilježena je u 0,5% pacijenata u skupini ocrelizumaba i 0,2% u skupini interferona beta-1a.

U promatranom periodu koji je obuhvatio 96 tjedana, pokazalo se da su aktivnost i progresija bolesti bile manje u skupini pacijenata oboljelih od relapsne MS koji su primali ocrelizumab. Iako su rezultati obećavajući, potrebne su veće i dugoročnije studije sigurnosti ovog monoklonskog protutijela.