Najnoviji podatci iz dostupnih istraživanja ukazuju da je Staphyloccous aureus, a poglavito multirezistentni soj S. aureusa (MRSA) rijetko uzročnik izvanbolničkih pneumonija (eng. community-acquired pneumonia, CAP). Unatoč tome, zbog važnosti što ranijeg početka liječenja, lijekovi koji se empirijski propisuju često su linezolid i vankomicin, a oni bi trebali biti propisani samo u slučaju potencijalno životno ugrožavajućih infekcija koje se ne mogu liječiti drugim antibioticima, tj. teških infekcija stafilokokima u bolesnika koji ne mogu primati ili ne odgovaraju na liječenje penicilinima i cefalosporinima, ili imaju infekcije uzrokovane stafilokokima rezistentnima na druge antibiotike, poput MRSAe.

Kako bi se utvrdila incidencija i klinička prezentacija izvanbolničkih pneumonija uzrokovanih MRSAom, provedeno je multicentrično, prospektivno istraživanje s aktivnim praćenjem pacijenata koji su zaprimljeni u bolnice zbog izvanbolnički stečenih pneumonija u američkim državama Illinoisu i Tennesseeu od 2010. do 2012. godine. Dijagnoze su postavljene na temelju bakterijskih testiranja uzoraka krvi i sputuma, urinarnim testovima na antigene i testovima umnožavanja nukleinskih kiselina iz orofaringealnih uzoraka. Izvanbolnička pneumonija uzrokovana S. aureusom definirana je kao detekcija S. aureusa iz krvnih ili respiratornih uzoraka. Od ukupno 2259 pacijenata kod kojih je provedeno etiološko testiranje, 1,6% imao je izvanbolničku pneumoniju uzrokovanu S. aureusom, a u samo 0,7% ispitanika uzročnik je bila MRSA. U usporedbi s pacijentima kod kojih je izvanbolnička pneumonija bila uzrokovana vrstom Streptococcus pneumoniae, pacijenti s MRSAom imali su slične znakove i simptome, ali češće su bili na hemodijalizi, imali dijabetes ili više teških bolesti. Vankomicin i linezolid bili su propisani tijekom prva 3 dana poslije zaprimanja u bolnicu za 29,8% svih pacijenata s izvanbolničkom pneumonijom.

Dakle, istraživanje je pokazalo je da usprkos relativno maloj incidenciji izvanbolničkih pneumonija uzrokovanih S. aureusom, a osobito MRSAom, u gotovo trećini slučajeva pacijentima propisivana empirijska terapija za MRSAu što predstavlja ogroman problem u prevenciji antimikrobne rezistencije. Klinička prezentacija izvanbolničke pneumonije uzrokovane MRSAom značajno se poklapala sa prezentacijom pneumokokalne pneumonije što ukazuje na izazov u ispravnom propisivanju empirijskih anti-MRSA antibiotika uz trenutno dostupne dijagnostičke opcije te potrebu za razvojem novih dijagnostičkih strategija.