Nedostupnost učinkovitih lijekova, problemi s dijagnostikom i nedostupnost radiološke terapije u zagrebačkim bolnicama najčešći su problemi na koje se žale onkološki bolesnici, upozoreno je u utorak iz Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ), na što je tehnički ministar zdravlja Dario Nakić odgovorio kako pritužbe na preduga čekanja na terapije ne stoje jer sve bolnice imaju prioritetne liste čekanja za onkološke pacijente.
Najviše pritužbi iz Zagreba
Najviše pritužbi dobivamo od onkoloških pacijenata iz Zagreba koji tvrde da ne mogu dobiti termin za radiološku terapiju, izjavio je novinarima predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ) Ivica Belina na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljena nacionalna javnozdravstvena kampanja za borbu protiv raka "Mi možemo. Ja mogu".
"Tako je u Zagrebu, a vjerujem da je u drugim sredinama problem još veći. Pokušavamo cijelo vrijeme apelirati na Ministarstvo i HZZO da se povećaju kvote za pretrage, smanje liste čekanja i poveća rad u pojedinim bolničkim centrima kako bi pacijenti došli na red. Odgovor još nismo dobili", rekao je Belina novinarima.
Na predstavljanju nove nacionalne kampanje, kojoj je cilj poboljšati rezultate preventivnih programa i programa ranog otkrivanja malignih bolesti, ujednačiti dostupnost zdravstvene zaštite i omogućiti uvođenje inovativnih načina liječenja i lijekova za zloćudne bolesti, sudjelovao je i Nakić, koji je odbacio pritužbe na preduge liste čekanja za onkološke pacijente.
Liječnici neće ostaviti pacijenta s malignom bolešću da čeka
"Čim sam došao na dužnost ministra poslao sam dopis svim ustanovama da formiraju prioritetne liste čekanja za onkološke pacijente. Sve druge priče ne stoje. U najvećem dijelu naših ustanova, u gotovo svima, to se doista tako i radi. Nitko od nas liječnika sigurno neće ostaviti pacijenta s dijagnosticiranom malignom bolešću da čeka i da se o njemu ne vodi računa", istaknuo je Nakić i odbacio optužbe da su gašenjem Programa 72 sata, koji je uveo njegov prethodnik Siniša Varga, produžene liste čekanja za onkološke bolesnike.
Po podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj godišnje od raka obole 21.434 osobe, a umre ih 13.939, odnosno svaki dan od raka u Hrvatskoj umre 38 osoba. Podaci pokazuju da je smrtnost od zloćudnih bolesti u stalnom porastu, za razliku od drugih članica EU-a.
"U Hrvatskoj imamo nižu incidenciju u odnosu na prosjek EU-a, ali je smrtnost veća, prvenstveno zato što se bolest otkriva u kasnoj fazi kada su mogućnosti izlječenja manje. Preventivnim programima želimo smanjiti incidenciju, ali je važno i puno brže otkrivanje bolesti, jer kada je bolest otkrivena na vrijeme šanse za izlječenje puno su veće", istaknuo je Nakić.
Slab odaziv građana na programe ranog otkrivanja raka
I ostali sudionici predstavljanja kampanje složili su se u ocjeni da je slab odaziv građana na programe ranog otkrivanja raka velik problem, primjerice, na program otkrivanja raka debelog crijeva odazove se svega 18 posto pozvanih građana.
Predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb Stjepko Pleština to je prokomentirao primjerom iz nekih europskih zemalja gdje osiguravatelj ne plaća liječenje raka pacijentima koji se ne odazovu na programe probira za rano otkrivanje te bolesti.
Hrvatska se kampanjom "Mi možemo. Ja mogu" pridružuje globalnim naporima za prevenciju, rano otkrivanje, kvalitetnije liječenje i sveobuhvatnu skrb za oboljele, a provodit će se preko društvenih mreža, internetske stranice kampanje i kroz javne promocije u državnim, javnim i akademskim ustanovama.
Na skupu je ponovno upozoreno na potrebu donošenja sveobuhvatnog Nacionalnog plana borbe protiv raka, za koji Pleština očekuje da će biti donesen kroz idućih šest mjeseci.
Ne zna se koliko Hrvatska ima onkoloških ustanova
U Hrvatskoj i dalje raste pojavnost, ali i smrtnost od malignih bolesti, za razliku od drugih europskih zemalja. Potrebna nam je racionalizacija postojećih sredstava, rekao je Pleština. On očekuje da će Nacionalni plan racionalizirati dijagnostiku i liječenje te definirati onkološku mrežu kako bi jednaku mogućnost kvalitetnog liječenja imali svi građani u Hrvatskoj, neovisno o tome gdje žive.
Smatra kako bi jedna od prvih zadaća buduće zdravstvene administracije trebala biti izmjena nacionalne mreže onkoloških kapaciteta, jer, ističe, danas nitko ne zna koliko Hrvatska ima onkoloških ustanova.
Liječenje u specijaliziranim onkološkim centrima poboljšalo bi rezultate liječenja i donijelo uštede od barem 20-30 posto, u odnosu na današnju stihijsku situaciju, poručuje Pleština.
