Sindrom policističnih jajnika (engl. polycystic ovarian syndrome, PCOS) predstavlja najčešći endokrinološki poremećaj u ženskoj populaciji. Smatra se da je u etiologiji bolesti prisutna kombinacija nekoliko genetskih i okolišnih faktora. Podatci o genetskoj komponenti PCOS upućuju da bi sindrom mogao biti prisutan i u muškoj populaciji, s drugačijom ekspresijom simptoma. Rani gubitak kose u muškaraca, koji se javlja prije 30. godine života u oko 30% muške populacije, jedna je od mogućih fenotipskih manifestacija. Naime, uočeno je da značajan broj muškaraca s ranom androgenom alopecijom ima sličan profil steroidnih hormona kao žene koje boluju od PCOS. Stoga, može se pretpostaviti da rana androgena alopecija u muškaraca predstavlja fenotipski ekvivalent PCOS u žena.

Obzirom da PCOS osim hormonalnog uključuje i metaboličke poremećaje poput inzulinske rezistencije i centralne pretilosti te sa sobom nosi povećan rizik od mnogih stanja i bolesti, od velikog je značaja utvrditi jesu li muškarci s androgenom alopecijom fenotipski ekvivalentni ženama s PCOS zbog čega bi mogli imati iste povezane rizike.

Sanke S. i sur. u svojem su istraživanju usporedili hormonalne profile 57 muškaraca dobi od 19 do 30 godina s utvrđenom androgenom alopecijom i 32 muškarca u kojih nije bio prisutan gubitak kose.

U usporedbi s kontrolnom skupinom, ispitanici s ranom androgenom alopecijom imali su značajno povišene razine testosterona, dehidroepiandrosteron sulfata (prekursor androgena i estrogena), LH i prolaktina te snižene razine FSH. Također, u ispitanika s ranom androgenom alopecijom zabilježen je povećan indeks slobodnih androgena i omjer LH/FSH u odnosu na kontrolnu skupinu. Ovi laboratorijski rezultati slični su dobro poznatom hormonalnom profilu žena s PCOS.

Autori su u radu također objasnili povezanost laboratorijskih parametara i gubitka kose. Naime, povećane razine testosterona dovode do povećanog stvaranja dihidrotestosterona putem 5α- reduktaze i posljedično povećane aktivnosti androgena na stanice dermalne papile u folikulu dlake. Nadalje, povećan indeks slobodnih androgena označava povećanu razinu slobodnog testosterona koji nije vezan za albumin ili globulin koji veže spolne hormone (engl. sex hormone – binding globulin, SHBG) te je zbog toga dostupan za djelovanje u tkivu gdje ubrzava postepenu transformaciju terminalnih folikula u male folikule s kratkom i tankom dlakom što uzrokuje androgenu alopeciju. Povećana razina LH dovodi do povećane razine testosterona, što upućuje da hipofizno-adrenalna os doprinosi patogenezi androgene alopecije. Povećane razine testosterona negativnom povratnom spregom uzrokuju pad razine FSH, zabilježen u skupini muškaraca s ranom androgenom alopecijom. Povećane razine prolaktina odgovorne su za stimulaciju oslobađanja androgena na centralnoj razini i modulaciju aktivnosti 5α-reduktaze na razini tkiva. Naposljetku, utvrđeni povećan omjer LH/FSH, značajna je karakteristika žena s PCOS, što potvrđuje da je androgena alopecija fenotipski ekvivalent PCOS.

Autori ističu da je potrebno provesti velike, multicentrične studije kako bi se potvrdili ovi rezultati koji upućuju da je androgena alopecija u muškaraca fenotipski ekvivalent PCOS-u u žena. Poručuju da je pacijente s dijagnozom androgene alopecije potrebno pratiti zbog toga što su potencijalno pod povećanim rizikom za razvoj metaboličkog sindroma, pretilosti, inzulinske rezistencije, kardiovaskularnih bolesti i neplodnosti. Pri tomu je izloženost riziku neovisna o stupnju i ozbiljnosti androgene alopecije. Sukladno tome, pacijente valja savjetovati da poduzmu odgovarajuće korake za smanjenje rizika poput promjene životnog stila, bavljenja tjelesnom aktivnošću, pravilne prehrane i redovitih kontrola kod liječnika s ciljem prevencije komplikacija u budućnosti.