Komarac Aedes aegypti, koji se povezuje s transmisijom dengue (Flaviviridae) i chikungunya (Togaviridae) groznica, povezan je i sa širenjem Zika virusa čija epidemija predstavlja značajan zdravstveni problem. Od 2007. je infekcija Zika virusom (ZIKV) prijavljena u 39 zemalja diljem svijeta, uključujući Brazil gdje je infekcija bila prvotno povezana sa slučajevima mikrocefalije tijekom velikog izbijanja epidemije u 2015. godini.

S obzirom na to da cjepivo za ZIKV ne postoji, trenutačne djelotvorne metode kontrole epidemije ograničene su na smanjivanje broja komaraca koji su vektori za ZIKV.

Endosimbiotska bakterija Wolbachia, koja je prisutna u oko 40% svih poznatih kopnenih vrsta insekata, koristi se kao dio inovativnog pristupa kontroli transmisije dengue i drugih patogena. To je moguće zbog reproduktivnog parazitizma koji je povezan s infekcijom Wolbachijom. Reproduktivni paraziti uglavnom se prenose samo s majke na potomstvo što znači da endosimbionti u muškoj jedinci ne mogu stvoriti potomstvo. Zbog toga oni manipuliraju reprodukcijom svojim domaćina na način da „pretvaraju“ muške jedinke u ženske koje zatim mogu prenositi infekciju parazitom ili selektivno ubijaju muške domaćine kao embrije ili modificiraju gamete tako da ne mogu stvarati potomstvo što se naziva još i citoplazmatska inkompatibilnost zbog toga što se intracelularni paraziti koji to uzrokuju nastanjuju u citoplazmi stanica domaćina. Upravo posljednjim mehanizmom Wolbachia djeluje na razmnožavanje svojih domaćina i također blokira transmisiju mnogih važnih humanih patogena u komarcima, uključujući Plasmodium i chikungunya što ju čini odličnim sredstvom za kontrolu širenja infekcija.

Istraživači u Brazilu dizajnirali su eksperimente kako bi ispitali učinkovitost primjene Wolbachije u sprječavanju širenja ZIKV. Naime, hranili su komarce koji su bili inficirani Wolbachijom (Wolbachia +) i one koji nisu bili inficirani Wolbachijom (Wolbachia -) ljudskom krvlju koja je bila inficirana ZIKV-om. Nakon dva tjedna, razine ZIKV bile su značajno niže u Wolbachia + komarcima. Zatim se proveo eksperiment u kojem je injektirana slina zaraženih komaraca u komarce koji nisu bili zaraženi ZIKV-om te se ispostavilo da slina iz Wolbachija + komaraca nije uzrokovala nove ZIKV infekcije, dok je slina iz Wolbachia – komaraca dovela do nove ZIKV infekcije u 85% slučajeva.

Sudeći prema rezultatima ovog istraživanja, zaštitni učinak Wolbachije mogao bi biti širi od dengue i chikungunya virusa za koje se sada iskorištava, te bi se takav pristup mogao uspješno koristiti u smanjenju širenja ZIKV. Budući da se Wolbachia može nastaniti i opstati u divljim populacijama komaraca i predstavlja relativno jeftin i samo-održavajući način kontrole komaraca, ovaj je pristup u daljnjim istraživanjima i nedavno je preporučen od strane WHO za kontrolu širenja ZIKV.