Osobe kod kojih je najizraženiji rizik od manjka vitamina D su kronični bolesnici (npr. kronični bubrežni bolesnici, osobe koje imaju cističnu fibrozu ili astmu), osobe koje se slabije hrane ili imaju tamnije pigmentiranu kožu te dojenčad koja se hrani isključivo majčinim mlijekom. Isto tako, uzimanje određenih lijekova (npr. glukokortikoidi, antikonvulzivi, antiretrovirusni lijekovi) može dovesti do manjka vitamina D. Manjak vitamina D se može povezati s povećanom pojavnošću različitih imunoloških bolesti poput šećerne bolesti tipa I, multiple skleroze i upalnih bolesti crijeva.

Preporuka je Američke akademije za dermatologiju da se kod manjka vitamina D on pokuša nadomjestiti pojačanim uzimanjem vitamina preko hrane ili korištenjem komercijalno dostupnih pripravaka vitamina D zbog toga što je pojačano izlaganje UV zrakama, a bez korištenja zaštitnih krema, poznati čimbenik rizika za razvoj karcinoma kože.

Genetska sklonost je najvažniji čimbenik rizika za pojavu psorijaze. Osim nje, kao čimbenici rizika za pojavu ili pogoršanje simptoma psorijaze navode se pušenje, debljina, uzimanje različitih lijekova, infekcije i uzimanje lijekova.

Kod bolesnika koji boluju od psorijaze, uobičajeno propisana terapija uključuje izlaganje UV zrakama (fototerapija) te korištenje različitih lokalnih pripravaka (kortikosteroidne kreme, vitamin D kreme itd.). Korištenje krema koje sadrže vitamin D utječe na rast stanica kože te zaustavlja upalni proces koji potiče psorijazu te postoje dokazi koji ukazuju na učinkovitost korištenja lokalnih pripravaka vitamina D u obliku različitih krema u liječenju psorijaze.

Upit koji poslan na portal dokaziumedicini.hr propituje postojanje moguće poveznice između manjka vitamina D u organizmu i pojave psorijaze tj. veće pojavnosti psorijaze kod takvih osoba.

Iako je potvrđena korist od korištenja lokalnih pripravaka vitamina D u liječenju psorijaze, nije za sada sa sigurnošću poznato kakav učinak ima razina vitamina D u organizmu za nastanak psorijaze. Pretraživanjem literature nađena je studija koja je usporedila 43 bolesnika s psorijazom i 43 sukladna kontrolna ispitanika te je nađeno da je serumska razina vitamina D bila značajno niža u ispitanika s psorijazom. Slične rezultate objavile su i druge male opservacijske studije na malom broju ispitanika, kao što je studija koju su objavili Zuchi i suradnici 2015. godine. Nedavni pregled literature o povezanosti vitamina D zaključuje da je ta povezanost „složena“.

Međutim, potrebna su dodatna istraživanja s većim brojem ispitanika da bi se bolje mogao utvrditi jasan patofiziološki mehanizam i povezanost između manjka vitamina D i psorijaze te značaj manjka vitamina D kao rizičnog čimbenika za pojavu psorijaze. Do tada su liječnicima na raspolaganju preparati koji sadrže vitamin D kao dio dostupnih i ispitanih terapija za liječenje te bolesti.