Djeca koja su žrtve utapanja imaju iznimno loš ishod ukoliko se povratak spontane cirkulacije ne uspostavi unutar 30 minuta od početka provođenja mjera naprednog održavanja života. Dobar neurološki ishod je vjerojatniji ako povratak spontane cirkulacije nastupi unutar 30 minuta od početka naprednog održavanja života, pogotovo ako se utapanje dogodilo zimi, iznosi studija objavljena u časopisu The British Medical Journal.

Istraživanje je analiziralo ishod reanimacije (preživljenje i neurološki status) nakon godinu dana kod 160 djece s kardijalnim arestom i hipotermijom nakon utapanja. Nakon godine dana bilo je živo svega 44 djece; 10 u vegetativnom stanju, 17 s teškim neurološkim oštećenjem i 17 bez neurološkog deficita ili s blagim do umjerenim oštećenjem.

Prolongirana reanimacija je provedena u 98 od ukupno 160 djece, a njezin ishod je bio iznimno loš. Preminulo je 89 djece, a 11 je preživjelo u vegetativnom stanju ili s teškim neurološkim oštećenjima. Od 62 djece kod koje nije bilo potrebe za prolongiranim oživljavanjem, njih 17 je imalo dobar ishod bez neuroloških ispada ili blago do umjereno neurološko oštećenje.

Djeca kao žrtve utapanja često razviju kardijalni arest s hipotermijom, u kojem slučaju se do sada zagovaralo produženo provođenje mjera reanimacije. Ishod kardijalnog aresta s hipotermijom kod djece nakon utapanja ima lošu prognozu, iako nekoliko prikaza slučajeva opisuju dobar neurološki ishod nakon prolongirane reanimacije ili pružanja ekstrakorporalne potpore. Ipak, rezultati ove kohortne studije dovode kod ove djece u pitanje terapijsku vrijednost reanimacije duže od 30 minuta.