Sažetak

Prehrana na različite načine može utjecati na razvoj kardiovaskularnih bolesti. Nepravilni odabir namirnica, prevelik unos soli, ugljikohidrata, kolesterola i masti te prevelika količina hrane, odnosno kalorijski unos pridonose razvoju i pogoršanju bolesti. Incidencija pretilosti u svijetu je u porastu, a novija saznanja pokazuju da je uz smanjenje broja kalorija u borbi protiv pretilosti potrebno unositi hranu sa smanjenim potencijalom za njezin razvoj. Kardiovaskularni bolesnici imaju loše prehrambene navike te je za njih razvijen niz dijeta. Najdjelotvornijom se pokazala mediteranska prehrana s dodatkom ekstradjevičanskoga maslinova ulja i orašastih plodova koja se pokazala učinkovitom u smanjenju kardiovaskularne smrtnosti i kardijalnih događaja u primarnoj, kao i u sekundarnoj prevenciji. Osim nje učinkovita je DASH-dijeta koja ne samo da pomaže u regulaciji krvnog tlaka i smanjenju tjelesne težine nego i u sniženju razine ukupnog kolesterola u serumu. Daljnji povoljni učinak na regulaciju krvnog tlaka postiže se smanjenjem unosa soli na 6 g/dan ili manje. U kontroliranim studijama dokazano je da unos određene vrste hrane utječe na kardiovaskularno zdravlje. Konzumacija voća i povrća, ekstradjevičanskoga maslinova ulja, orašastih plodova i mahunarki, umjerena konzumacija ribe i morskih plodova, čaja te male količine alkohola pokazale su se korisnima u redukciji kardiovaskularnog rizika.

Redovita, umjerena i pravilna prehrana jedan je od najvažnijih čimbenika na koji možemo utjecati kako bismo znatno smanjili rizik od nastanka bolesti srca i krvnih žila.

Uvod

Prehrana na različite načine može utjecati na razvoj kardiovaskularnih (KV) bolesti. Nepravilan odabir namirnica, prevelik unos ugljikohidrata, kolesterola i masti, kao i prevelik kalorijski unos pridonose razvoju i pogoršanju bolesti (slika 1.) (1). S druge strane, dijetna prehrana, povećani unos nezasićenih masnih kiselina iz ribe i ekstradjevičanskoga maslinova ulja mogu znatno reducirati KV rizik (2). Svakako treba paziti i na unos soli te voditi brigu o dovoljnom unosu vitamina, minerala i elemenata u tragovima (3). U kontroliranim studijama dokazano je da unos određene vrste hrane povoljno utječe na kardiovaskularno zdravlje.

Pretilost i kardiovaskularni rizik

Pretjeran dnevni unos kalorija, kao i nedovoljna tjelesna aktivnost dovode do pretjerane uhranjenosti (indeks tjelesne mase – BMI 25 – 29,9 kg/m2) i pretilosti (BMI ≥ 30 kg/m2). Pretilost je često udružena s drugim čimbenicima rizika poput arterijske hipertenzije i inzulinske rezistencije. Incidencija pretilosti u Hrvatskoj je u porastu i danas je svaki peti stanovnik pretio, a preuhranjene su dvije trećine muškaraca i više od polovice žena (4). Podatak je još porazniji kada se uzmu u obzir bolesnici s visokim kardiovaskularnim rizikom; tako u nedavno objavljenoj opservacijskoj studiji Europskoga kardiološkog društva Euroaspire IV Hrvatska zauzima neslavno 6. mjesto u Europi s prevalencijom pretilosti od 46% među bolesnicima bez poznate aterosklerotske bolesti kojima je započeto liječenje hipertenzije ili dislipidemije (5). Osobito je opasna abdominalna pretilost, tako da je rizik od razvoja KV bolesti povećan u muškaraca s opsegom struka većim od 102 cm i žena s opsegom struka većim od 88 cm. Treba imati na umu da je pretilost promjenjiv čimbenik rizika od razvoja KV bolesti na koji još možemo utjecati, a kojemu se, nažalost, posvećuje nedovoljna pažnja. Redukcija tjelesne težine u bolesnika s razvijenom kardiovaskularnom bolesti smanjuje rizik od smrti 1,5 – 2 puta te je jednako važna poput regulacije dislipidemije ili arterijske hipertenzije (6, 7).

Novija saznanja pokazuju da različite vrste hrane imaju različit potencijal za razvoj pretilosti. Svaki tip hrane različito djeluje na kompleksni multifaktorski mehanizam regulacije tjelesne težine. Bitno je pri dijetnoj prehrani osim samog smanjenja unosa kalorija voditi brigu i o ravnomjernom unosu voća i povrća te orašastih plodova (8). Osim toga potrebno je promijeniti životne navike, primjerice povećati tjelesne aktivnosti i kvalitetnije spavati jer se tada preko aktivnosti leptina, grelina, razine inzulina i crijevnih peptida dodatno utječe na smanjenje tjelesne težine (9, 10).

Utjecaj prehrane na dislipidemiju

Osim pretilosti poznat je utjecaj dislipidemije na aterosklerotski proces (11), a povišena razina kolesterola u krvi najvažniji je promjenjivi čimbenik rizika od razvoja kardiovaskularnih (KV) i cerebrovaskularnih (CV) bolesti. Od samog početka te spoznaje promjena prehrambenih i životnih navika smatra se jednim od najvažnijih čimbenika za smanjenje KV rizika (13). Kako se pokazalo da upravo KV bolesnici imaju loše prehrambene navike (12), više je kardioloških društava objavilo svoje dijetne preporuke. Jedna od najpoznatijih je „Step“ dijeta AHA-e (The American Heart Association) koja je usredotočena na smanjenje unosa kolesterola i kalorija iz masti, posebice saturiranih, te povećan unos voća, povrća i žitarica (14). Većina kontroliranih studija pokazala je da se prehranom može utjecati na do 15% razine serumskog kolesterola, dok je u stvarnom životu taj postotak i manji (oko 10%) te je stoga često u sekundarnoj prevenciji nužno uvesti i farmakoterapijsko liječenje (15).

Mediteranska prehrana

Iako danas postoje razne dijetne preporuke, nužno je prepoznati one koje su znanstveno utemeljene. Jedna od njih je tzv. mediteranska prehrana karakterizirana visokim unosom maslinova ulja, voća, orašastih plodova, povrća te umjerenim unosom ribe i peradi, kao i povremenom umjerenom konzumacijom vina uz mesni obrok (16). Studija sekundarne prevencije Lyon Heart Study još je 1999. godine dokazala da mediteranska prehrana, uvedena nakon prvog infarkta miokarda, u 46 mjeseci praćenja dovodi do redukcije kardijalnih događaja za 50 do 70% (2). U primarnoj prevenciji jedna je od najvažnijih španjolska studija PREDIMED (Prevención con Dieta Mediterránea) sa 7447 bolesnika visokog rizika koji nemaju poznate KV bolesti. Nakon randomizacije u tri skupine ispitanici su konzumirali: mediteransku dijetu s dodatkom ekstradjevičanskoga maslinova ulja, mediteransku dijetu s dodatkom orašastih plodova i kontrolnu dijetu sa smanjenim unosom masti. Praćenjem tijekom 4,8 godina utvrđeno je da su ispitanici kontrolne skupine imali značajno više velikih KV događaja (109) u usporedbi s ispitanicima na mediteranskoj dijeti i s dodatkom ekstradjevičanskoga maslinova ulja (96) i orašastih plodova (83) (slika 2.) (17). Mediteranska prehrana pokazala se stoga korisnom u redukciji KV rizika i u primarnoj i u sekundarnoj prevenciji (18). Iako u osnovi postoje mnoge sličnosti s dijetom „AHA Step“, osnovna je razlika u vrsti unesenih masnoća i ulja koji su u mediteranskoj prehrani bogati linolenskom kiselinom, oleinskom kiselinom iz ekstradjevičanskoga maslinova ulja i omega-3 masnim kiselinama. Kao dio mediteranske prehrane posebno se ističe ekstradjevičansko maslinovo ulje bogato oleinskom kiselinom koja nakon ugradnje u LDL-čestice povećava njihovu otpornost na oksidativni stres za razliku od LDL-čestica bogatih linolenskom i arahidonskom kiselinom (19). Također je ekstradjevičansko maslinovo ulje za razliku od drugih maslinovih i biljnih ulja bogato fenolima, poput oleokantala koji je neselektivni inhibitor ciklooksigenaza, za koje je u studiji EUROLIVE potvrđeno da imaju povoljan učinak na smanjenje oksidacije LDL-a u ljudi te povisuju serumsku razinu HDL-čestica (20). Osim antioksidativnog učinka ekstradjevičansko maslinovo ulje ima i dokazani nutrigenomski efekt te kod ljudi smanjuje ekspresiju proupalnih gena (21). Stoga mediteranska prehrana osim smanjenja tjelesne težine, dislipidemije i regulacije krvnog tlaka povoljno djeluje na endotelnu funkciju, sistemsku upalu te smanjenje aritmogenosti (22), a čini se da može povoljno djelovati i na trombogenost te smanjenje vulnerabilnosti aterosklerotskog plaka (23). Ti su podaci u skladu s, iako u novije vrijeme osporavanim, metaanalizama studija s ribljim uljem i pročišćenim omega-3 masnim kiselinama za koje je utvrđeno da smanjuju rizik od nagle srčane smrti bez utjecaja na incidenciju moždanog udara, koronarne ili druge KV bolesti (24).

Japanski način prehrane

Osim mediteranskoga veliko zanimanje izaziva japanski obrazac prehrane posebice s otoka Okinawe čiji stanovnici imaju  najnižu incidenciju koronarne bolesti na svijetu. Tradicionalna japanska dijeta sastoji se od sojinih proizvoda, ribe, alga, povrća, voća i zelenog čaja te malo mesa. S druge strane, japanske dijete često sadržavaju veliku količinu natrija iz sojina umaka te su povezane s povećanom incidencijom moždanog udara i određenih karcinoma pa stoga nisu postigle uspjeh kao mediteranska dijeta (25).

DASH-dijeta

Redukciju KV rizika postiže i DASH-dijeta (Dietary Approaches to Stop Hypertension), primarno razvijena da potpomogne regulaciju krvnog tlaka u hipertoničara (26). Sastoji se od povećanog unosa voća, povrća, integralnih žitarica i proizvoda s manje masnoće ili bez nje. Jedna je od najispitivanijih dijeta koja osim povoljnog učinka na sniženje krvnog tlaka pozitivno djeluje na ukupni kolesterol i homocistein u serumu (27). Posebno je potentno voće i povrće bogato fitokemikalijama poput bobičastih i orašastih plodova. Fitokemikalije su skupina biološki aktivnih nehranjivih tvari koje mogu djelovati imunomodulatorno, zaštitno na koštani i endokrini sustav te antimutageno i antikarcinogeno na staničnom nivou. Do sada je identificirano više od tisuću fitokemikalija, a najpoznatije su resveratrol iz grožđa odnosno vina, likopen iz rajčice, izoflavoni iz soje, flavonoidi iz voća. Osim toga znatna redukcija krvnog tlaka, a time i KV rizika, postignuta je kombinacijom DASH-dijete i kontrole unosa soli. U studiji DASH-sodium efekt sniženja tlaka (do 7 mmHg niži sistolički tlak) postignut je redukcijom unosa soli sa 100 na 50 mmol/dan (28).

Sol i elementi u tragovima

Sol je potrebna za normalno funkcioniranje organizma. Dnevna potreba za njom iznosi 5 – 6 g (1 čajna žličica) (29). Međutim, povećan unos kuhinjske soli jedan je od glavnih čimbenika za razvoj arterijske hipertenzije. U Hrvatskoj je prosječan unos soli oko 16 g na dan, a od povišenoga krvnog tlaka oboli svaka treća osoba (30). Smanjenjem unosa na 6 g/dan značajno se snižava arterijski tlak u hipertoničara, i to sistolički za 7,11 mmHg, a dijastolički za 3,88 mmHg, ali i u normotoničara (sistolički 3,57 mmHg, dijastolički 1,66 mmHg) (31). Zapreka smanjivanju unosa kuhinjske soli temelji se na činjenici da 75 – 80% te soli unosimo bez znanja iz gotovih i polugotovih prehrambenih proizvoda, dok tek 15% dodajemo sami (32). I na tom polju postoje određeni pomaci poput akcije smanjenja količine soli u kruhu i pekarskim proizvodima. Pritom su poseban problem bolesnici s kongestivnim zatajivanjem srca u kojih je potrebno održavati strogu bilancu unosa soli i tekućine i kod kojih svaki prekomjerni unos soli i vode može poremetiti labilnu ravnotežu te dovesti do pogoršanja bolesti.

Potrebno je paziti na unos elemenata u tragovima poput aluminija, broma, kroma, bakra, mangana, molibdena i cinka, koji su sastavni dio mnogih enzima te stoga veoma važni za uredno funkcioniranje organizma. Njihov unos bitan je za KV zdravlje te se u slučaju nedostatka moraju nadoknaditi, ali uz oprez jer mnogi od njih u visokim dozama djeluju štetno na zdravlje

Zaključak

Redovita, umjerena i pravilna prehrana jedan je od najvažnijih faktora na koji možemo utjecati da znatno smanjimo rizik od nastanka bolesti srca i krvnih žila. Pri tome je ključno smanjiti unos industrijski prerađene hrane bogate hidrogeniziranim masnoćama, zasićenim uljima, šećerom i solju, a povećati unos neprerađenog voća i povrća (tablice 1. i 2.). Takav način prehrane propagira više dokazano korisnih dijeta od kojih je našem podneblju i mentalitetu vjerojatno najbliža mediteranska dijeta. Mediteranski obrazac prehrane bogat voćem, povrćem, nezasićenim masnim kiselinama i plavom ribom znatno smanjuje KV rizik u primarnoj i sekundarnoj prevenciji. Uz dijetnu prehranu svakodnevna umjerena tjelesna aktivnost povoljno djeluje na održavanje tjelesne težine, kao i na poboljšanje lipidnog profila.

Literatura

1. Mozaffarian D. Dietary and Policy Priorities for Cardiovascular Disease, Diabetes, and Obesity. Circulation 2016;133:187–225.

2. de Lorgeril M, Salen P, Martin JL i sur. Mediterranean diet, traditional risk factors, and the rate of cardiovascular complications after myocardial infarction: final report of the Lyon Diet Heart Study. Circulation 1999;99:779–85.

3. Ye Y, Li J, Yuan Z. Effect of antioxidant vitamin supplementation on cardiovascular outcomes: a meta-analysis of randomized controlled trials. PLoS One 2013;8(2):e56803.

4. Jelčić J, Baretić M, Koršić M. Osvrt na nacionalni konsenzus o dijagnostici i liječenju debljine. Liječ Vjesn 2008;130:273–5.

5. Kotseva K, De Bacquer D, De Backer G i sur. On Behalf Of The Euroaspire Investigators. Lifestyle and risk factor management in people at high risk of cardiovascular disease. A report from the European Society of Cardiology European Action on Secondary and Primary Prevention by Intervention to Reduce Events (EUROASPIRE) IV cross-sectional survey in 14 European regions. Eur J Prev Cardiol 2016;pii: 2047487316667784.

6. Hubert HB, Feinleib M, McNamara PM, Castelli WP. Obesity as an independent risk factor for cardiovascular disease: a 26-year follow-up of participants in the Framingham heart study. Circulation 198;67:968–77.

7. Field AE, Coakley EH, Must A i sur. Impact of overweight on the risk of developing common chronic disease during a 10-year period. Arch Intern Med 2001;161:1581–6.

8. Smith JD, Hou T, Ludwig DS i sur. Changes in intake of protein foods, carbohydrate amount and quality, and long-term weight change: results from 3 prospective cohorts. Am J Clin Nutr 2015;101:1216–24.

9. Gonnissen HK, Hulshof T, Westerterp-Plantenga MS. Chronobiology, endocrinology, and energy- and food-reward homeostasis. Obes Rev 2013;14:405–16.

10. Robinson TN. Reducing children’s television viewing to prevent obesity: a randomized controlled trial. JAMA 1999;282:1561–7.

11. Brown MS, Goldstein JL. A receptor-mediated pathway for cholesterol homeostasis. Science 1986;232:34–47.

12. Ornish D, Brown SE, Scherwitz LW i sur. Can lifestyle changes reverse coronary heart disease? The Lifestyle Heart Trial. Lancet 1990;336:129–33.

13. Nola IA, Doko Jelinić J, Bergovec M, Ružić A, Peršić V. Prehrambene navike i kardiovaskularne bolesti. Acta Med Croatica 2010;64:89–95.

14. Krauss RM, Eckel RH, Howard B i sur. AHA Dietary Guidelines: revision 2000: a statement for healthcare professionals from the Nutrition Committee of the American Heart Association. Circulation 2000;102:2284–99.

15. Schaefer EJ, Brosseau ME. Diet, lipoproteins, and coronary heart disease. Endocrinol Metab Clin North Am 1998;27:711–27.

16. Willett WC, Sacks F, Trichopoulou A i sur. Mediterranean diet pyramid: a cultural model for healthy eating. Am J Clin Nutr 1995;61:1402S–6S.

17. Estruch R, Ros E, Salas-Salvado J, Covas MI i sur. Primary prevention of cardiovascular disease with a Mediterranean diet. N Engl J Med 2013;368:1279–90.

18. Sofi F, Abbate R, Gensini GF, Casini A. Accruing evidence on benefits of adherence to the Mediterranean diet on health: an updated systematic review and meta-analysis. Am J Clin Nutr 2010;92:1189–96.

19. Reaven P, Parthasarathy S, Grasse BJ i sur. Effects of oleate-rich and linoleate-rich diets on the susceptibility of low density lipoprotein to oxidative modification in mildly hypercholesterolemic subjects. Clin Invest 1993;91:668–76.

20. Covas MI, Nyyssonen K, Poulsen HE i sur.; EUROLIVE study group. The effect of polyphenols in olive oil on heart disease risk factors. Ann Intern Med 2006;145:333–41.

21. Camargo A, Ruano J, Fernandez JM i sur. Gene expression changes in mononuclear cells in patients with metabolic syndrome after acute intake of phenol-rich virgin olive oil. BMC Genomics 2010;11:253.

22. Lou-Bonafonte JM, Gabás-Rivera C, Navarro MA, Osada J. PON1 and Mediterranean Diet. Nutrients 2015;7:4068–92.

23. Mori TA, Beilin LJ, Burke V, Morris J, Ritchie J. Interactions between dietary fat, fish, and fish oils and their effects on platelet function in men at risk of cardiovascular disease. Arterioscler Thromb Vasc Biol 1997;17:279–86.

24. Rizos EC, Ntzani EE, Bika E, Kostapanos MS, Elisaf MS. Association between omega-3 fatty acid supplementation and risk of major cardiovascular disease events: a systematic review and meta-analysis. JAMA 2012;308:1024–33.

25. Willcox BJ, Willcox DC, Todoriki H i sur. Caloric restriction, the traditional Okinawan diet, and healthy aging: the diet of the world’s longest-lived people and its potential impact on morbidity and life span. Ann N Y Acad Sci 2007;1114:434–55.

26. Craddick SR, Elmer PJ, Obarzanek E i sur. The DASH diet and blood pressure. Curr Atheroscler Rep 2003;5:484–91.

27. Sacks FM, Appel LJ, Moore TJ i sur. A dietary approach to prevent hypertension: a review of the Dietary Approaches to Stop Hypertension (DASH) Study. Clon Cardiol 1999;22:III6–10.

28. Bray GA, Vollmer WM, Sacks FM i sur.; DASH Collaborative Research Group. A further subgroup analysis of the effect of the DASH diet and three dietary sodium levels on blood pressure: results of the DASH-Sodium Trial. Am J Cardiol 2004;94:222–7.

29. Mattes RD, Donnelly D. Relative contributions of dietary sodium sources. J Am Coll Nutr 1991;10:383–93.

30. Jelaković B, Zeljković-Vrkić T, Pećin I i sur. Arterijska hipertenzija u Hrvatskoj. Rezultati EH-UH studije. Acta Med Croatica 2007;61:287–92.

31. He FJ, MacGregor GA. Effect of modest salt intake reduction on blood pressure: a meta-analysis of randomized trials. Implications for public health. J Hum Hypertens 2002;16:761–70.

32. Jelaković B, Vuković I, Reiner Ž. Arterijska hipertenzija i kuhinjska sol. Acta Med Croatica 2010;64:105–10.

33. McCall DO, McGartland CP, McKinley MC i sur. Dietary intake of fruits and vegetables improves microvascular function in hypertensive subjects in a dose-dependent manner. Circulation 2009;119:2153–60.

34. Dauchet L, Amouyel P, Dallongeville J. Fruit and vegetable consumption and risk of stroke: a meta-analysis of cohort studies. Neurology 2005;65:1193–7.

35. Jenkins DJ, Wong JM, Kendall CW i sur. The effect of a plant-based low-carbohydrate (“Eco-Atkins”) diet on body weight and blood lipid concentrations in hyperlipidemic subjects. Arch Intern Med 2009;169:1046–54.

36. Gan Y, Tong X, Li L i sur. Consumption of fruit and vegetable and risk of coronary heart disease: a meta-analysis of prospective cohort studies. Int J Cardiol 2015;183:129–37.

37. Yusuf S, Hawken S, Ounpuu SDans T i sur.; INTERHEART Study Investigators. Effect of potentially modifiable risk factors associated with myocardial infarction in 52 countries (the INTERHEART study): case-control study. Lancet 2004;364:937−52.

38. Owen RW, Mier W, Giacosa A i sur. Phenolic compounds and squalene in olive oils: the concentration and antioxidant potential of total phenols, simple phenols, secoiridoids, lignans and squalene. Food Chem Toxicol 2000;38:647–59.

39. López-Miranda J, Pérez-Jiménez F, Ros E, De Caterina R i sur. Olive oil and health: summary of the II international conference on olive oil and health consensus report, Jaén and Córdoba (Spain) 2008. Nutr Metab Cardiovasc Dis 2010;20:284–94.

40. Covas MI, de la Torre R, Fito M. Virgin olive oil: a key food for cardiovascular risk protection. British Journal of Nutrition 2015;113:S19–S28.

41. Sabelli PA, Parkins BA. The development of endosperm in grasses. Plant Physiol 2009;149:14–26.

42. Mellen PB, Walsh TF, Herrington DM. Whole grain intake and cardiovascular disease: a meta-analysis. NutrMetab Cardiovasc Dis 2008;18:283–90.

43. Williams CM, Burdge G. Long-chain n-3 PUFA: plant v. Marinesources. Proc Nutr Soc 2006;65:42–50.

44. Mozaffarian D, Wu JH. Omega-3 fatty acids and cardiovascular disease:effects on risk factors, molecular pathways, and clinical events. J AmColl Cardiol 2011;58:2047–67.

45. Wu JH, Mozaffarian D. ω-3 fatty acids, atherosclerosis progression and cardiovascular outcomes in recent trials: new pieces in a complex puzzle. Heart 2014;100:530–3.

46. Ros E. Nuts and novel biomarkers of cardiovascular disease. Am J Clin Nutr 2009;89:1649S–56S.

47. Hooper L, Kroon PA, Rimm EB i sur. Flavonoids, flavonoid-rich foods, andcardiovascular risk: a meta-analysis of randomized controlled trials. Am J Clin Nutr 2008;88:38–50.

48. Sacks FM, Lichtenstein A, Van Horn L i sur. Soy protein, isoflavones, and cardiovascular health: an American Heart Association Science Advisory for professionals from the Nutrition Committee. Circulation 2006;113:1034–44.

49. Kris-Etherton PM, Hu FB, Ros E, Sabate J. The role of tree nuts and peanuts in the prevention of coronary heart disease: multiple potential mechanisms. J Nutr 2008;138:1746S–51S.

50. Ding M, Bhupathiraju SN, Satija A, van Dam RM, Hu FB. Longterm coffee consumption and risk of cardiovascular disease: a systematic review and a dose-response meta-analysis of prospective cohort studies. Circulation 2014;129:643–59.

51. Onakpoya I, Spencer E, Heneghan C, Thompson M. The effect of greentea on blood pressure and lipid profile: a systematic review and metaanalysis of randomized clinical trials. Nutr Metab Cardiovasc Dis 2014;24:823–36.

52. Rimm EB, Williams P, Fosher K, Criqui M, Stampfer MJ. Moderate alcohol intake and lower risk of coronary heart disease: meta-analysis of effects on lipids and haemostatic factors. BMJ 1999;319:1523–8.

53. Mozaffarian D, Appel LJ, Van Horn L. Components of a cardioprotective diet: new insights. Circulation 2011;123:2870–91.