Prikaz slučaja

Bolesnik 80 godina star, primljen preko hitne službe zbog akutne retencije urina. Bolesnik je prije prijema u našu ustanovu pregledan u bolnici u Sisku gdje mu se nije mogao postaviti kateter u mokraćni mjehur. Bolesniku je zbog toga napravljena uretrocistoskopija na kojoj je nađen kamenac koji se zaglavio u prostati, odnosno mokraćnoj cijevi. Bolesnik je inače otprije znao da ima kamenac u mokraćnom mjehuru.

Iz anamneze i medicinske dokumentacije: imao operaciju slijepog crijeva, kardiopat, ima fibrilaciju atrija, ima šećernu bolesti i kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB), imao cerebrovaskularni inzult (CVI) 2000 godine. Od lijekova uzima: metformin, akarboza, glimepirid, metildigoksin, bisoprolol, atorvastatin, amlodipin, varfarin, tamsulozin, furosemid, šumeće tablete sastava kalij citrat, kalij hidrogenkarbonat i bezvodna citratna kiselina, salmeterol i flutikazon, hidroksikarbamid.

Fizikalni pregled bolesnika:

Abdomen - mekan, bezbolan, bez defansa, osjetljiv i izbočen suprapubično (nalaz odgovara retenciji urina).
lumbalna sukusija - nije bolna.Vanjsko spolovilo - parafimoza, palpatorno b.o.
DRP: prostata veličine zelenog oraha, tvrda više u srednjoj liniji (konkrementi?), ograničena.

Lab:L=16.35[x109/L]E=5.93[x1012/L]Hgb=157[g/L]Hct=0.499[L/L]MCV=84.1[fL]MCH=26.5[pg]MCHC=315[g/L]Trc=367[x109/L]PV=0.37 INR=1.80 GUK=9.2[mmol/L] CRE=123[umol/L]UREA=8.0[mmol/L]Na=132[mmol/L]K=5.0[mmol/L]AST=23[U/L]ALT=13[U/L]GGT=58[U/L]ALP=72[U/L]T-BIL=29[umol/L]AMY-S=45[U/L]AMY-U=ND[U/L]CRP=39.07[mg/L]

UZV orijentacijski: lijevo parapijelična cista, desno parapijelične ciste, mokraćni mjehur cca. 400mL, vide se hiperehogene sjene s odjekom (kamenci).

RTG uro nativni: snimka nativnog urotrakta s dvije mineralne sjene u projekciji mokraćnog mjehura, veća promjera 3 cm, manja 1,5 cm. U projekciji proksimalnog dijela uretre vidi se veliki kalcifikat dimenzija 7,4x3 cm. U projekciji prostate vidi se nekoliko malih ovalnih mineralnih sjena, vjerojatno prostatoliti. Nema mineralnih sjena u projekciji bubrega i toka uretera.

MSCT: U svrhu definitivnog razrješenja položaja kalcifikata definiranog na nativnoj snimci urotrakta učini se MSCT zdjelice nativno, te se prikaže ovalni kalcifikat u projekciji prostatičnog dijela uretre dimenzija 6,3x2,5 cm, a koji odgovara konkrementu. Također, nekoliko sitnih konkremenata u samoj prostati koja mjeri 5 cm u poprečnom promjeru. Dva konkrementa nalaze se u mokraćnom mjehuru. Mokraćni mjehur je dobro distendiran urinom uredne debljine stijenke s nešto plina u lumenu kao posljedica endoskopskih pokušaja. Ne nalazi se slobodnog tekućeg sadržaja u prikazanim volumenima. U prikazanim kaudalnim dijelovima perirenalnog prostora brojni fibrozni tračci.

Budući da se uretralni kateter nije mogao postaviti bolesniku je u lokalnoj anesteziji postavljena cistofiks-cistostoma na koju je dobiven urin.

Bolesnika je pregledao anesteziolog, te mu je korigiran PV transfuzijom svježe smrznute plazme. Nakon što su preoperativni laboratorijski nalazi bili zadovoljavajući, te nakon što je završena preoperativna obrada, bolesniku je u spinalnoj anesteziji učinjena operacija, cistotomija i vađenje kamenaca iz mokraćnog mjehura i uretre, te postavljanje katetera. 

Pet dana nakon operacije bolesnik je otpušten kući u dobrom općem stanju. Na kontroli bolesnik mokri bistri urin, urinokultura je sterilna, a urin sed. uredan. Međutim, budući da se žali na češće noćno mokrenje, te nešto slabiji mlaz urina, zbog digitorektalnog nalaza povećane prostate, te nalaza uroflow-a u terapiju mu se uvodi tamsulozin, nakon čega bolesnik zadovoljavajuće mokri. 

Rasprava

Nakon zahvata je još dodatno uvedena terapija a1 blokatorima zbog poboljšanja funkcije mokrenja.

Kamenci u mokraćnom mjehuru su relativno rijetka bolest. Velikom većinom se radi o muškoj populaciji starije životne dobi, odnosno o muškarcima koji imaju povećanu prostatu i otežano mokrenje. Zapravo se često radi o kamencima koji se iz gornjeg urotrakta, znači iz bubrega i mokraćovoda spuste u mokraćni mjehur i onda tamo ostanu jer se ne mogu izmokriti, te vremenom „rastu“ i uzrokuju tegobe. Vrlo rijetko se dešava da ovi kamenci „upadnu“ u prostatični dio mokraćne cijevi, kao što je to bilo u ovom slučaju i zapravo potpuno onemoguće mokrenje. Češće se, zapravo događa da se prilikom obrade bolesnika zbog opstruktivno-iritativnih smetnji mokrenja nađe kamenac koji se onda ovisno o njegovoj veličini, odnosno njihovom broju, ali i o stanju prostate, odnosno njezinoj veličini i tegobama, ili odstranjuju kamenci zajedno s operacijom prostate u istom aktu, ili se zasebno rješavaju i to u načelu prvo kamenci pa onda prostata.

Kod ovog bolesnika radilo se o rijetkom uzroku kompletnog prestanka mokrenja, a to je bio kamenac koji se „zaglavio“ u mokraćnoj cijevi i zbog kojeg se prvo morala u lokalnoj anesteziji postaviti cistofiks-cistostoma, a nakon oporavka bolesnika, te poboljšanja laboratorijskih nalaza i obrade bolesnika napravljena je operacija i izvađeni su kamenci. Nakon zahvata je još dodatno uvedena terapija a1 blokatorima zbog poboljšanja funkcije mokrenja. 

Literatura

1.Stoller ML. Urinary stone disease, U: Smith's general urology16. izdanje. Lange Medical Books/McGraw-Hill New York, San Francisco, Lisbon. 2004, str. 256-90.

2.Anglade RE, Wang DS i Babayan RK. Urinary calculi and endourology,  U: Handbook of urology, Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia, Baltimore, New York. 2004, str. 232-48.

3.Radej M. Urolitijaza,  U: Urološki dijagnostički algoritmi. Medicinska naklada, 2003., str. 181-91.

4. Slike – arhiva, Klinika za urologiju, KBC Zagreb, Kišpatićeva 12, 10 000 Zagreb.