Kod odrasle populacije prevladava šećerna bolest tipa 2 u kojoj su stvaranje i izlučivanje inzulina, iako nedovoljni, još uvijek očuvani.

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je kronična bolest i kao takva jedan je od vodećih uzroka obolijevanja i smrti u odrasloj životnoj dobi. Stoga ju je vrlo važno na vrijeme prepoznati i pravilno liječiti, kako bi se izbjegle teške komplikacije koje nastaju zbog nekontrolirane, visoke koncentracije glukoze u krvi (iznad 6 mmol/L natašte, odnosno iznad 7,5 mmol/L dva sata nakon obroka), kao što su retinopatija, nefropatija, visok krvni tlak, ateroskleroza, a u krajnjim slučajevima čak i srčani ili moždani udar.

Šećernu bolest definiramo kao apsolutni ili relativni manjak inzulina koji ima za posljedicu povećanje razine šećera u krvi. Djeca gotovo isključivo obolijevaju od šećerne bolesti tipa 1 u kojoj su, zbog apsolutnog nedostatka inzulina, potrebni neodgodivo liječenje i trajna primjena inzulina. Kod odrasle populacije prevladava šećerna bolest tipa 2 u kojoj su stvaranje i izlučivanje inzulina, iako nedovoljni, još uvijek očuvani.

Savjetovanje

Pacijentima kod kojih je utvrđen visok ili vrlo visok rizik od obolijevanja od šećerne bolesti savjetovali smo da se jave svome liječniku, kako bi ih on mogao uputiti na daljnju obradu.

Kako bi procijenili rizik za razvoj šećerne bolesti, pacijentima smo dali da ispune upitnik s pitanjima koja su upućivala na prisutnost nepromjenjivih i promjenjivih rizičnih faktora, kao što su dob, indeks tjelesne mase, opseg struka, tjelesna aktivnost, prehrambene navike (osobito zastupljenost voća i povrća u svakodnevnoj prehrani), prisutnost nekih rizičnih zdravstvenih stanja (visok krvni tlak, visok šećer u krvi) te genetska predispozicija.

Nakon obrade rezultata, pacijentima kod kojih je utvrđen visok ili vrlo visok rizik od obolijevanja od šećerne bolesti savjetovali smo da se jave svome liječniku, kako bi ih on mogao uputiti na daljnju obradu, što uključuje i pretrage šećera u krvi (natašte i nakon obroka). Liečnik na temelju nalaza može dijagnosticirati šećernu bolest i omogućiti njenu pravovremenu, pravilnu kontrolu.

Kontrola dijabetesa

Ključ za dobru kontrolu dijabetesa, a time i kvalitetniji suživot s njim, su redovita upotreba propisanih lijekova, zdrava prehrana, redovita tjelovježba, samokontrola, ali i kontrola i savjetovanje sa stručnim osobljem o svim potonjim pitanjima. U tom je smislu i ovo naše savjetovanje uvelike bilo od koristi pacijentima te ih upoznalo s načinima kvalitetnije i bolje kontrole njihove šećerne bolesti.

Prehrambene smjernice

Osobama s dijabetesom se preporuča mediteranska prehrana, koja obiluje ribom, nezasićenim masnoćama, povrćem i voćem. Preporuka je i uvesti veći broj manjih obroka kako bi se time osigurale minimalne oscilacije glukoze u krvi te omogućila dobra kontrola šećerne bolesti.

Pacijenti su upoznati s pravilnom prehranom kod dijabetesa. Naime, vrlo je bitno da se dijabetičari pridržavaju zadanih prehrambenih smjernica, što se tiče veličine, rasporeda i kvalitete dnevnih obroka, budući da o tome uvelike ovisi vrijednost glukoze u krvi.

Kod oboljelih od dijabetesa tipa 1 obroci se moraju uskladiti s vrstom i dozama inzulina, te s trenutnim vrijednostima glukoze u krvi. Kod oboljelih od dijabetesa tipa 2, obroci se planiraju s obzirom na trenutnu i ciljanu tjelesnu masu, razinu glukoze u krvi, te eventualno uzimanje hipoglikemika. Svakodnevna prehrana trebala bi se sastojati od 55% ugljikohidrata, 25% masti i 20% proteina.

Namirnice po prehrambenoj vrijednosti dijelimo u 6 skupina:

kruh i zamjene (žitarice), povrće, voće, meso i zamjene (jaja, sirevi), mlijeko i zamjene (jogurti, kefiri i sl.) te masnoća, ulja i slatkiši.

Potonje bi trebalo izbjegavati ili ih svesti na najmanju moguću količinu.

Sukladno tome, osobama s dijabetesom se preporuča mediteranska prehrana, koja obiluje ribom, nezasićenim masnoćama, povrćem i voćem. Preporuka je i uvesti veći broj manjih obroka kako bi se time osigurale minimalne oscilacije glukoze u krvi te omogućila dobra kontrola šećerne bolesti.

Samokontrola

Pacijenti su upoznati s važnošću samokontrole, kako bi pomoću podataka o vrijednosti glukoze u krvi lakše mogli pratiti utjecaj hrane, tjelesne aktivnosti i lijekova i na taj način osigurali optimalnu koncentraciju glukoze u krvi. Samokontrola je također osobito važna u situacijama kao što su stres, bolest (vrućica, prehlada, gripa i dr.) ili intenzivna tjelesna aktivnost, u kojima može doći do značajnih oscilacija glukoze u krvi.

Tjelesna aktivnost

Pacijentima s dijabetesom je za bolju regulaciju šećerne bolesti preporučena i tjelesna aktivnost, bilo da je to pješačenje, sobna gimnastika, trčanje, tenis, plivanje. Naime, takvom tjelesnom aktivnošću povećava se energetska potreba organizma, čime se omogućava brže i lakše iskorištavanje glukoze u stanicama. Istovremeno će se pritom ojačati srce, smanjiti krvni tlak i reducirati razina stresa, što su također važni faktori u kontroli šećerne bolesti. Pacijentima je ujedno napomenuto kako bi se kod intenzivnijih tjelesnih aktivnosti, za svakih 30-45 minuta aktivnosti trebalo dodatno uzeti 10-15 grama ugljikohidrata, kako bi se izuzela mogućnost hipoglikemije.

Zaključak

Vjerujemo kako smo ovim savjetovanjem uspjeli educirati naše pacijente i na taj im način omogućili bolju kontrolu njihove bolesti, a time i bolju kvalitetu života.

Također smatramo da smo ovakvim savjetovanjem i našim stručnim savjetima povećali povjerenje pacijenata te još više učvrstili međusobnu suradnju, koja je ključ njihovog, ali i našeg uspjeha.