Motivacija bolesnika - „Želiš li ozdraviti?“
prof. dr. sc. Mijo Nikić, psiholog
24.07.2011.
Pitanje „Želiš li ozdraviti?“ temeljno je pitanje svake terapije. Tim se pitanjem želi probuditi istinska volja za zdravim i kvalitetnim životom. Drugim riječima, želi se motivirati osobu da na jednoj dubljoj razini svoje egzistencije zaželi izaći iz pasivnosti ili možda rezignacije u koju je upala zbog teške i dugotrajne bolesti.
Motivacija
Motivacija je sve ono što iznutra pokreće osobu na djelovanje i pridonosi promjeni njezina ponašanja, odnosno postizanju zadanih ciljeva. Motivi su organski ili psihološki čimbenici koji pokreću i reguliraju ponašanje sa svrhom da se postignu određeni rezultati.
Bolesnik i njegova bolest
Bolesnik koji je već duže vrijeme opterećen nekom bolešću koja izaziva sućut i osobito razumijevanje od osoba koje ga okružuju, može doći u opasnost da se tako navikne, pa i zaljubi u svoju bolest tako da na kraju izgubi želju i istinsku volju da ozdravi od te bolesti jer bi u tom slučaju izgubio neke „privilegije" koje mu ona donosi. Riječ je najčešće o velikoj pažnji i ljubavi koju pojedini bolesnici dobivaju od svoje obitelji, susjeda i prijatelja.
Osobe koje su u djetinjstvu imale takvu pretjeranu ljubav i pažnju, kao i oni koji u svojemu najranijemu djetinjstvu nisu dobili dovoljno pažnje i ljubavi od svojih roditelja i svoje okoline, mogu u svojoj bolesti regredirati na primitivni stadij svoga razvoja, u ono razdoblje svoga djetinjstva kad su primali mnogo ljubavi ili je uopće nisu primali, i zaželjeti ostati u tome stanju, odnosno ne željeti izaći iz svoje bolesti koja im sada omogućuje blaženo stanje ljubavi, pažnje i bezuvjetnog prihvaćanja.
Osim toga, moguće je da i lijenost osobe bude toliko jaka da joj bolesno stanje odgovara više nego zdravlje jer, dokle god je osoba bolesna, okolina će imati razumijevanja za njezinu pasivnost i nemoć da se aktivno uključi u rješavanje životnih pitanja i obavljanje svojih svakodnevnih profesionalnih dužnosti.
Uz mogućnost da osoba nesvjesno ne želi ozdraviti, nego ostati u bolesti koja joj donosi neku korist, moguće je također da osoba u nekim situacijama sama pobjegne u bolest kako bi se oslobodila velike tjeskobe pred izazovom kojemu nije dorasla, pred promjenom koju ne želi poduzeti, pred strahom koji ne može nadvladati, osim da pobjegne u bolest.
"Bježanje"
Osim u bolest, može se pobjeći u maštu, sanjarenje, u neurotični aktivizam, u nepromišljeni brak da se pobjegne od nesnošljive samoće, a može se pobjeći i u samoću da se osoba oslobodi od straha pred izazovom koji joj društvo postavlja.
Moguće je pobjeći u mnogobrojne fobije kako bi se izbjegao susret sa stvarnošću i istinom.
Istina nas oslobađa, ali nas najprije učini jadnima jer nas dovede u naše pravo stanje. Tko ustraje u takvom stanju i izdrži tjeskobu koja se tada aktivira, postaje sposoban za promjenu i istinski rast u psihološkom i duhovnom pogledu.
Kod svakog početka liječenja treba imati u vidu spomenute mogućnosti da bolesnik nesvjesno ne želi ozdraviti jer je paralizirana njegova volja koju treba najprije ozdraviti.