Mehanizam djelovanja

Mehanizam njegova djelovanja u kontroli mučnine i povraćanja nije u potpunosti poznat. Različiti sastojci kemoterapije i radioterapija mogu uzrokovati otpuštanje serotonina (5HT) u tankom crijevu, koji može inducirati refleks povraćanja aktivirajući vagusna aferentna vlakna putem 5HT3 receptora. Ondansetron sprječava indukciju tog refleksa. Aktivacija vagusnih aferentnih vlakana može također uzrokovati otpuštanje serotonina u području areae postremae, smještene na dnu četvrte moždane komore, čime se također može isprovocirati povraćanje centralnim mehanizmom. Stoga se utjecaj ondansetrona na kontrolu mučnine i povraćanja uzrokovanih citotoksičnom kemoterapijom i radioterapijom, može objasniti antagonizmom 5HT3 receptora na neuronima perifernog i središnjeg živčanog sustava.

Farmakokinetika ondasetrona

Njegova kemijska formulacija je C18H19N3O , bioraspoloživost je oko 60%, a 70-76% lijeka se veže za proteine plazme. Metabolizira se u jetri putem enzimatskih sustava citokroma CYP3A4, CYP1A2, CYP2D6. Preostala farmakokinetksa svojstva ondansetrona je da se eliminira putem bubrega, a vrijeme polueliminacije iznosi 5.7 sati.

Klinička djelotvornost

Prva doza ondansetrona se obično uzima nešto prije kemoterapije i radioterapije u parenteralnom obliku tj., 1-2 sata prije početka terapije ukoliko se uzima peroralno. Početne doze lijeka u prevenciji kemoradioterapijske mučnine i povraćanja su 8 mg, te je lijek moguće ponovno uzeti 12 sati poslije, uz napomenu trajanja liječenja do 5 dana.

Godine 2006.g. Food and Drug Administration odobrila je primjenu ondansetrona, a dostupnost i primjena su porasle sa smanjenjem cijene. U studijama praćenja učinkovitosti ondansetrona u komparaciji sa prometazinom, oba su pokazala slične rezultate glede redukcije mučnine, međutim ondansetron ima manji sedativni učinak. Glede dobre učinkovitosti, a manje nuspojava ondansetron se može smatrati lijekom prve linije izbora u terapiji mučnine i povraćanja.
Ondansetron je na tržištu prisutan u peroralnom obliku- tableta od 4 mg i 8 mg te u ampularnom za intravensku primjenu. Prva doza ondansetrona se obično uzima nešto prije kemoterapije i radioterapije u parenteralnom obliku tj., 1-2 sata prije početka terapije ukoliko se uzima peroralno. Početne doze lijeka u prevenciji kemoradioterapijske mučnine i povraćanja su 8 mg, te je lijek moguće ponovno uzeti 12 sati poslije, uz napomenu trajanja liječenja do 5 dana.

Nuspojave ondansetrona

Nuspojave ondansetrona su slabost, umor, vrtoglavica, vrućica, glavobolja, proljev, konstipacija, dok su potencijalno ozbiljnije nuspojave osip, urtikarija, otjecanje jezika, usana, lica, šaka, stopala, zglobova, otežano disanje. Rijetke nuspojave publicirane putem prikaza slučaja su ektrapiramidna simtpomatologija, epileptiči napadi te ondansetronom inducirana hipoglikemija kod djece. Objašnjenje ove nuspojave je slijedeće: 5-HT3 receptori su uključeni u arginin-vazopresinom posredovano oslobađanje adrenokortikotropnog hormona i kortizola prilikom odgovora na stres. Suprimiranjem ovog stresnom odgovora sa ondansetronom, antragonisti 5-HT3 receptora mogu dovesti do razvoja hipoglikemija kod pacijenta. Još rjeđe nuspojava od ekstrapiramidne simtomatologije su kardiovaskularne nuspojave, a 2008.g. je publiciran prikaz slučaja o pojavi fatalne ventrikularne tahikardije kod 14-godišnje djevojčice.

Primjena ondasetrona kod djece

Glede primjene ondansterona kod pedijatrijske populacije smatra se antiemetikom izbora. Jednokratne doze ondansetrona su učinkovite i dobro se podnose, uz minimalne nuspojave.
Randomizirana klinička istraživanja s pedijatrijskom popualacijom upućuju na učinkovitost ondansetrona u redukciji povraćanja u čijoj je podlozi akutni gastroenteritis, također potiče oralnu rehidrataciju, smanjuje potrebnu za intravenskom hidratacijom te smanjuje učestalost i duljinu hospitalizacije kod djece.

Neke druge indikacije za primjenu ondasetrona

Rezultati novijih istraživanja upućuju na važnost antagonista 5-HT3 receptora u liječenju sindroma iritabilnog crijeva s predominantnim proljevom. Ovi lijekovi suprimiraju urgenciju, produžuju vrijeme prolaska kroz tanko i debelo crijevo, te olakšavaju simptome kod ove skupine bolesnika kod kojih je dokazana povećana razina sluzničkog 5-hidroksitriptofana. Osim ondansterona u ovu skupinu lijekova spada alosetron i ramosteron.
Najprimjenjivaniji antiemetici posljednjih godina su ondansetron, prometazin, proklorperazin, metoklopramid i droperidol. Droperidol je učinkovit antiemetik, ali radi potencijalne prolongacije QT intervala, lijek je koji se posljednji koristi. Prometazin je udružen s komplikacijama povezanim sa infuzijskom primjenom, te ima jači sedativni učinak, što ga čini pogodnim kod selektirane skupine bolesnika. Prokloperazin i metoklopraamid su povezani s akatizijom, a primjena u sporoj infuziji smanjuje rizik od pojave ove nuspojave. Ondansetron je učinkovit kao prometazin, te je siguran i učinkovit lijek, stoga se može koristi kao lijek prvog izbora kod većine pacijenata.
Rezultati istraživanja iz Sjedinjenih Američkih Država ukazuju na sigurnost primjene ondansetrona i izvan bolničkih uvjeta, posebno na terenu i u kolima hitne medicinske pomoći od strane medicinskih tehničara. Rezultati istraživanja ukazuju na učinkovitost i sigurnost primjene u peroralnoj, intramuskularnoj i intravenskoj aplikaciji.

Literatura

1. Salvucci AA, Squire B, Burdick M, Luoto M, Brazzel D, Vaezazizi R.Ondansetron is safe and effective for prehospital treatment of nausea and vomiting by paramedics. Prehosp Emerg Care. 2011 Jan;15(1):34-8.
2. Ekinci O, Malat I, Işıtmangil G, Aydın N.A randomized comparison of droperidol, metoclopramide, tropisetron, and ondansetron for the prevention of postoperative nausea and vomiting.Gynecol Obstet Invest. 2011;71(1):59-65. Epub 2010 Dec 15.
3. Patel A, Mittal S, Manchanda S, Puliyel JM.Ondansetron-induced dystonia, hypoglycemia, and seizures in a child.Ann Pharmacother. 2011 Jan;45(1):e7. Epub 2010 Dec 28.
4. Freedman SB, Sivabalasundaram V, Bohn V, Powell EC, Johnson DW, Boutis K.The Treatment of Pediatric Gastroenteritis: A Comparative Analysis of Pediatric Emergency Physicians' Practice Patterns.Acad Emerg Med. 2010 Dec 23. doi: 10.1111/j.1553-2712.2010.00960.x. [Epub ahead of print]
5. Spiller RC.Targeting the 5-HT(3) receptor in the treatment of irritable bowel syndrome.Curr Opin Pharmacol. 2011 Mar 11. [Epub ahead of print]
6. Marchetti F, Maestro A, Rovere F, Zanon D, Arrighini A, Bertolani P, Biban P, Da Dalt L, Di Pietro P, Renna S, Guala A, Mannelli F, Pazzaglia A, Messi G, Perri F, Reale A, Urbino AF, Valletta E, Vitale A, Zangardi T, Tondelli MT, Clavenna A, Bonati M, Ronfani L.Oral ondansetron versus domperidone for symptomatic treatment of vomiting during acute gastroenteritis in children: multicentre randomized controlled trial.BMC Pediatr. 2011 Feb 10;11:15.
7. Chandrakala R, Vijayashankara CN, Kumar KK, Sarala N.Indian J Pharmacol. 2008 Aug;40(4):186-7.Ondansetron induced fatal ventricular tachycardia.
8. Mehta S, Goldman RD. Ondansetron for acute gastroenteritis in children.Can Fam Physician. 2006 Nov;52(11):1397-8.
9. Patanwala AE, Amini R, Hays DP, Rosen P.Antiemetic therapy for nausea and vomiting in the emergency department. J Emerg Med. 2010 Sep;39(3):330-6.