Hemodinamski značajan otvoreni arterijski duktus čest je uzrok morbiditeta i mortaliteta nedonoščadi i javlja se u više od 40% slučajeva. Uz otvoreni arterijski duktus povezano je nekoliko komorbiditeta kao što su nekrotizirajući enterokolitis, intraventrikularna hemoragija, plućni edem/hemoragija, kronična plućna bolest i retinopatija nedonoščadi, no nije jasno da li je sam otvoreni duktus odgovoran za njihov nastanak. Terapijske opcije za zatvaranje otvorenog duktusa uključuju farmakološko liječenje i kiruršku ligaciju. Najčešće korišteni lijekovi za zatvaranje su iz skupine inhibitora ciklooksigenaze, prvenstveno indometacin i ibuprofen, koji blokiraju pretvaranje arahidonske kiseline u prostaglandine. Stope uspješnosti zatvaranja duktusa uz ibuprofen su između 70%-85%. Nekoliko dobro poznatih nuspojava povezano je sa korištenjem ove skupine lijekova, kao što su periferna vazokonstrikcija, gastrointestinalno krvarenje i perforacija, smanjena agregacija trombocita, hiperbilirubinemija i renalno zatajenje.

 

Paracetamol djeluje direktno inhibirajući aktivnost prostaglandin sintaze u peroksidnoj regiji. Uloga paracetamola kao alternativnog lijeka za zatvaranje otvorenog arterijskog duktusa aktualizirala se prethodnih godina zbog potencijalnih ozbiljnih nuspojava inhibitora ciklooksigenaze. Autori su u prethodno objavljenoj seriji slučajeva pokazali da intravenski primijenjen paracetamol može biti alternativa u bolesnika kod kojih je oralni unos kontraindiciran ili u onih koji imaju intoleranciju hranjenja. Nedavno je također objavljeno da se paracetamol u oralnom obliku može uspješno koristiti kao primarni izbor za zatvaranje otvorenog arterijskog duktusa.

 

Kako bi testirali hipotezu da je u nedonoščadi oralni paracetamol učinkovit kao ibuprofen u zatvaranju značajno otvorenog arterijskog duktusa, turski su autori na čelu s dr. Mehmet Y. Oncelom proveli prospektivno randomizirano kontrolirano ispitivanje. Uključili su 90 nedonoščadi gestacijske dobi ≤30 tjedana, porođajne težine  ≤1250 g, koja su bila u postnatalnoj dobi od 48 do 96 h i koja su imala ultrazvučno potvrđen značajno otvoreni arterijski duktus. Svaki uključeni bolesnik primio je ili oralni paracetamol (15 mg/kg svakih 6 sati tijekom 3 dana) ili oralni ibuprofen (inicijalna doza 10 mg/kg, a nakon toga 5 mg/kg nakon 24 i 48 sati). 

 

Rezultati studije pokazali su da paracetamol i ibuprofen imaju sličnu učinkovitost u zatvaranju otvorenog arterijskog duktusa nakon jednog provedenog tretmana. Otvoreni atrerijski duktus zatvorio se u 31 (77.5%) bolesnika u skupini koja je primila ibuprofen, dok je u skupini koja je primila paracetamol do zatvaranja došlo u 29 (72.5%) bolesnika (apsolutno smanjenje rizika [ARR] 5%, 95% CI, -13.95% do 23.95%, nije značajno). Stopa ponovnog otvaranja bila je viša u skupini koja je primala paracetamol, no razlika nije bila statistički značajna (ARR 6%, 95% CI, -9.48% do 25.48%, nije značajno). Kumulativne stope zatvaranja nakon drugog provedenog tretmana bile su visoke u obje skupine. Samo 2 bolesnika (2,5%) iz skupine koja je primala paracetamol i 3 bolesnika (5%) iz skupine koja je primala ibuprofen trebalo je kiruršku ligaciju duktusa.

 

Osim slične učinkovitosti, oba su lijeka bila dobro tolerirana i čine se sigurnima u smislu renalnih i jetrenih varijabli, bez statistički značajnih razlika u incidenciji većih komplikacija (renalna tolerancija, povišene jetrene transaminaze, hiperbilirubinemija, gastrointestinalno krvarenje, nekrotizirajući enterokolitis, intraventrikularna hemoragija, kronična plućna bolest, retinopatija nedonoščadi). 

J Pediatr 2014;164:510-4.