Istraživanje je otvorenog, randomiziranog tipa, trenutno u fazi 2 kliničkog ispitivanja. U studiji je sudjelovalo 100 odraslih pacijenata iz SAD-a zaraženih HCV virusom. Mjera učinkovitosti liječenja bila je odsutnost RNK hepatitis C virusa u serumu 12 tjedna nakon liječenja (eng. sustained viral response). Rezultati su pokazali kako se u 97% pacijenata liječenih ovom kombinacijom lijekova nakon 12 tjedana nije mogao detektirati virus u krvi.

Najčešće nuspojave bile su mučnina, anemija, infekcija gornjeg respiratornog trakta te glavobolja. Lijek je u obliku tablete u kojoj je fiksna kombinacija dviju supstanci te se uzima jednom dnevno.

Dosadašnji standard u liječenju kroničnog hepatitisa C je kombinacija pegiliranog interferona alfa i ribavirina. Ta je terapija povezana sa širokim rasponom nuspojava koje su česte i vrlo teške, a većina ih je posljedica djelovanja upravo interferona. Autori su u ovoj studiji ispitivali učinkovitost liječenja bez interferona. Sofosbuvir je inhibitor HCV NS5B polimeraze, a ledipasvir NS5A polimeraze. Oba lijeka pripadaju generaciji inhibitora serinske proteaze koji su dizajnirani tako da oponašaju prirodni supstrat proteaze te tako inhibiraju umnažanje virusa. Otkrićem tih direktno djelujućih antivirusnih lijekova (prema eng. direct acting antivirals; DAAV) ostvaren je velik napredak u liječenju infekcije HCV-om.

Hepatitis C, ukoliko se ne liječi, može uzrokovati teška oštećenja jetre i smrt. Većina zaraženih hepatitis C virusom nema nikakvih simptoma.

S obzirom na to da je ovo mala studija temeljena na podacima jednog kliničkog centra s kratkim vremenom praćenja, reprezentativnost uzorka te primjenjivost na širu populaciju još će se morati dokazati. Svakako su potrebna dodatna klinička istraživanja koja bi utvrdila najbolji režim liječenja.