Kao mladić strastveno je volio sport i intenzivno se bavio njime. Nije bio posebice snažan stoga je morao puno više trenirati nego njegovi vršnjaci, što mu nije predstavljalo veliki problem zbog izrazite upornosti. Osvojio je brojne medalje u skokovima u vodu i plivanju impresioniravši mnoge ljude svojom kondicijom i izdržljivošću.
1976. godine Fox je vozeći kući svoj automobil doživio prometnu nesreću. Na sreću nije bilo stradalih, jedino je Terry osjetio bol u desnom koljenu. Godine 1977. žaleći se i dalje na bol u tom koljenu, Terry Foxu dijagnosticiran je zloćudni tumor kosti, osteosarkom. Tada jedino liječenje te bolesti bila je amputacija. Desna noga mu je amputirana nekoliko centimetara iznad koljena.
Tri godine nakon što je u dobi od 18 godine izgubio nogu, mladi sportaš odlučio je trčati od obale do obale kako bi skupio novac za istraživanje raka. Kada je stvarao Maraton Nade ideja mu je bila skupiti 1 dolar od svakog kanadskog državljanina. Utrka je počela 12. travnja 1980. godine. Fox je toga dana umočio nogu u Atlantski ocean. Cilj mu je bio namočiti ponovno nogu, ali u Tihi ocean u gradu Victoria, Britanska Kolumbija. Planirao je pretrčati oko 42 km (26,2 milja) na dan. Međutim nije uspio. Metastaze osteosarkoma proširile su se u pluća i 1. rujna 1980. godine bio je prisiljen stati nadomak grada Thunder Bay, Ontario nakon 143 dana trčanja. Pretrčao je 5373 km (3339 milja oko 23,3 milja dnevno). Preminuo je 28. lipnja 1981. godine.
I ove godine će se sredinom rujna u Hrvatskoj trčati u znak sjećanja na ovog velikog čovjeka, pa je ovaj tekst ujedno i poziv da se pridružite ovoj humanitarnoj akciji.