Pravilnik o higijensko-sanitarnom nadzoru je loš tj. ozakonio je nesigurnu metodu pretraživanja pomoću trihineloskopa, a potpuno je zanemario metodu digestije koja je uobičajena u EU.

Pored toliko fakulteta, laboratorija, sveučilišnih profesora i njihovih asistenata, pored toliko stručnih skupova, svake godine u prosincu imamo kolinje koje branimo svim silama kao pučku tradiciju a kao posljedicu imamo - trihinelozu. Dok je trajao domovinski rat branili smo se neimaštinom, bijedom nedostatkom trihineloskopa i obučenopg osoblja, ilegalni promet svinja iz susjedne republike da bi sada na kraju svake godine „otkrili" da za redovnu pojavu trihineloze i jadne ljude koji su nastradali jedući „sigurne" kobasice, kulen, kulenovu seku, slaninu nitko nije kriv jer nam je Pravilnik o higijensko-sanitarnom nadzoru loš tj. ozakonio je nesigurnu metodu pretraživanja pomoću trihineloskopa, a potpuno je zanemario metodu digestije koja je uobičajena u EU. Mala razlika u cijeni koštanja, ali velika razlika u sigurnosti. Medicinari dobivaju bolesnike i ne petljaju se u veterinarske poslove, a veterinarska služba nije kriva jer je zakonodavac ozakonio krivu metodu kao sigurnu (a ona to nije). Naime, praksa je pokazala da se obzirom na razvojni put Trichinelle spriralis, paraziti ne moraju naći na mjestima gdje su nakon klanja uzeti u obzir (komadići ošita). Sasvim je drugi dio problema što vlasnik svinja tamo negdje u Slavoniji (ili bliže Zagrebu) uopće ne mora slati uzorke nakon klanja jer mu se to ne isplati. Naime, analiza ima svoju cijenu a naš čovjek je navikao da je to „namet na vilajet" koji on nije spreman platiti. Zato vrlo često sam pregleda svinjske polovice i uvjeri se da su „zdrave". A tko ne vjeruje neka provjeri. Nažalost, to je logika našeg prosječno obrazovanog čovjeka. Ako neki veterinarski inspektor slučajno propusti uzorke mesa kroz trihineloskop a ne otkrije parazite, pa se pojavi infestacija, oštećenim pacijentima ne ostaje ništa drugo nego da tuže nadležnog veterinara i traže odštetu. No tužba pada u vodu jer veterinar je postupio sukladno propisima tj. obavio pregled uzoraka mesa trihonoskopom. Koga ćete tužiti ako se slučajno vama dogodi trihenoloza? Jedino državu kojoj se dogodilo da joj prođe propis koji je branio "business", a ne ljudsko zdravlje. Pravilnik je donesen u zlatno vrijeme „lako ćemo" tj kad još nismo bili kandidati za ulazak u EU.

Kako se možemo zaraziti trihinelom?

Ima još jedan simpatičan narodni običaj u Hrvata tj. da se nakon kolinja svježe češnjovke, krvavice, slanina i čvarci spremaju susjedima i prijateljima. Pokloni se ne odbijaju i njima se ne gleda u zube, a u drage prijatelje se ne sumnja. Ako kojim slučajem dođu gosti iz metropole, oni će „poklone" sretni ponijeti sobom. I dalje sve ovisi koliko imate sreće; hoćete li dobivene produkte svinjokolje dobro ispeći ili kuhati ili će ih netko nedopečene kušati i diviti se narodnoj tradiciji. To su tzv. primarne mogućnosti infestacije opasnim parazitima, ali postoji i sekundarna tj. kada se meso od kolinja napuni u kobasice i stavi na dim da se suši pa nakon mjesec dana ponudi gostima kao „ekskluzivna" namirnica. Teorijski tako nadjevena kulenova seka može doći na banske dvore gdje bi je saborski zastupnici u pauzi sjednica mogli kušati.

Je li trihinoskopija sigurna metoda?

Trichinella spiralis je vrlo otporna jer se nalazi u čahuri i dim, soljenje te visoka temperatura vrućeg sušenja ne mogu joj naškoditi. Hoćete li dobiti čajnu kobasicu nepoznatog podrijetla uz čašicu komovice kao „domaći" specijalitet - sve ovisi koliko vam je naklonjena božica sreće. I sada ona briljantna ideja o autentičnom „hrvatskom proizvodu" koji treba otići u EU da ih „srušimo s nogu" našim prirodnim proizvodima...

Kad sam spomenuo našu kolektivnu genijalnost, mislio sam da nikad nitko zvanično nije upozorio vlasnike svinja tj. buduće svinjokolje da postojeća metoda trihinoskopije nije sigurna ni približno onoliko koliko se misli. Postoji i slijedeća implikacija; ako je uvedena metoda analize uzoraka mesa na Trihinellu spiralis nesigurna, otkuda pravo da se od takve metode pravi posao i da se analize ljudima naplaćuju? Dakle od vrha do dna neodgovornost koja nikoga ne smeta.

Održana međunarodna konferencija o trihinelozi

Suprotno ovim činjenicama potpuno smo zaboravili da je nedavno na Plitvicama održana međunarodna konferencija o trihinelozi gdje se okupila europska znanstvena elita glede parazitoza. Tom prilikom je podnesen velik broj radova koji predstavljaju najnovija saznanja a načinjena je knjiga tj. Zbornik radova. No postoji slijedeća hrvatska tradicija da takve knjižurine nitko ne čita nego nakon skupova završe na prašnjavim policama. Učesnici konferencije se zadiviše plitvičkim jezerima, navozali se električnim brodicama, naslikaše se kamerama i sve je - završeno. No problem trihineloze ostao je vrlo aktualan u Hrvatskoj jer se tvrdoglavo borimo da zadržimo pučku tradiciju svinjokolje. A kada pitate nadležne resorne stručne ljude kada će se konačno riješiti zastarjeli Pravilnik i službeno uvesti novija metoda analize uzoraka tzv. digestijom, dobivate odgovor „uskoro". Za to vrijeme će opet nekoliko ljudi ili obitelji stradati od trihineloze i crna rubrika dnevnih listova će to objaviti.

Učestalost pojave trihineloze

Trihineloza zahvaća oko 11 milijuna ljudi širom svijeta.

Po redovnim pojavama trihineloze spadamo u skupinu istočnih zemalja zajedno s Rumunjskom, Turskom i Kinom koje imaju najveći broj slučajeva. Nije to slučajno jer se u civiliziranom svijetu higijensko-sanitarni standard mjeri upravo po WC blokovima na javnim mjestima (benzinskim crpkama) i po pojavi trihineloze. Gdje god je nizak standard pa svinje mogu doći do ljudskog izmeta, vrlo je vjerojatna infestacija trihinelom. U nas ima trihineloze od mesa i kobasica divljih (odstrijeljenih) svinja, ali i od onih svinja koje "dolutaju" iz susjedne republike .

U graničnim regijama s Portugalom, trihineloza se javlja u Španjolskoj gdje se sada uvode rigorozne mjere kontrole. Na Sardiniji i u Izraelu parazitoza se javlja samo sporadično jer su te zemlje nedavno u kontrolu uvele metodu digestije (dip-stick method). Trihinelom mogu biti infestirani medvjedi i brojne druge životinje. U kraljevini Tajland godišnje se zabilježi 600 slučajeva trihineloze, a razlog je zajednički život s domaćim životinjama (svinjama), tj. nizak higijenski standard.

Prema podacima EU-a iz 2000. godine ova zoonoza zahvaća oko 11 milijuna ljudi širom svijeta, rušeći njihovo zdravlje na donje granice podnošljivosti. Tako je primjerice u Rumunjskoj koja je postala članicom EU, opsežnim istraživanjem utvrđena trihinela u 31,8% uzoraka od 147 divljih i 23 domaće životinje. Zanimljivo da su najviše zahvaćeni vukovi (31,4%) i lisice (7%).

Kako se čovjek može zaraziti?

Čovjek se može zaraziti na 2 načina; konzumiranjem nedovoljno kuhanog ili pečenog meso i mesnih prerađevina (kobasice), te konzumacijom sirove hrane.

A čovjek se može zaraziti na 2 načina; da konzumira nedovoljno kuhano ili pečeno meso i mesne prerađevine (kobasice), ili ako je ljubitelj sirove hrane, da vjerujući u majčicu prirodu plati ceh svojim pogrešnim uvjerenjima. Posebno su izloženi lovci na divlje svinje koji nakon ulova uobičajeno "feštaju" uz otvorenu vatru pekući odrezane dijelove mesa. A poznato je da otvoreni plamen daje polusirovo meso tj. nikad nije dovoljno pečeno.

Premda je parazitoza izazvana trihinelom poznata od 1835. godine, dugo se nije znao mehanizam razvitka tj. sve do otkrića američkog znanstvenika Josepha Leidya koji je mudro zaključio da je to posljedica konzumiranja nedovoljno kuhanog i pečenog mesa. Sustavna kontrola svinjskog mesa i totalna zabrana „privatnog" klanja kao i ishrana svinja ljudskim otpacima pod prijetnjom strogih kazni, SAD je gotovo potpuno riješio problem trihineloze pa je u toj ogromnoj zemlji od 300 milijuna stanovnika zabilježeno svega 12 slučajeva u godini dana i ti su slučajevi uglavnom pripisani ljubiteljima sirovog mesa i divljači.

Mnogi analitičari smatraju da je jedan od razloga zašto pripadnici Islama ne konzumiraju svinjetinu upravo trihineloza.

Simptomi trihineloze

Zdravlje zaraženih ljudi je trajno oštećeno.

Nakon konzumiranja zaraženog mesa koje nije dovoljno termički obrađeno, napadnuta su crijeva pa se nakon 1-2 dana javljaju slijedeći znakovi; mučnina, žgaravica, dispepsija i proljev s tim što intenzitet tih znakova ovisi o količini crva koji su ušli u organizam. Kada se crvi transformiraju u ciste u različitim dijelovima tijela (uglavnom u mišićima ali i drugdje) javljaju se glavobolja, groznica, bolovi u zglobovima, kožna krvarenja, bolovi u mišićima koji se ničim ne mogu suzbiti itd. Smirivanjem znakova bolest nije iščezla nego se organizam navikao na „uljeza". Problem je ako crv napadne nervni sustav pa dođe do problema s kretanjem, disanjem itd. U najtežem slučaju dolazi i do smrtnog ishoda zbog čega je trihineloza mnogo opasnija nego se obično misli. Uglavnom, zdravlje infestiranih ljudi je trajno oštećeno i onesposobljeno za normalan život pa svi oni koji su zbog trihinoze nastradali imaju pravo tražiti odštetu. A pravnici moraju utvrditi tko je kriv zato što regulativa nije onakva kakva bi u dobro organiziranoj zemlji trebala biti.

Koje su mjere prevencije?

Zabrana ilegalnog klanja svinja po seoskim dvorištima i po garažama u prigradskim naseljima te ilegalna proizvodnja i prodaja mesnih prerađevina (kobasica) kao i kažnjavanje za svaki prekršaj. Zatim slijedi ukidanje trihinoskopa i uvođenje nove kontrolne metode u analizi uzoraka mesa postupkom dispepsije. Najzad obavezu upotrebe ubodnih termometara u kulinarnoj obradi mesa te postizanje minimalne temperature od 77⁰ C. Ako se svinjsko meso mrzne to mora biti najmanje na temperaturi od -15⁰ C. Sve mjere za svinjetinu odnose i na meso divljači tj. veprovinu