Francuska i Italija zabranjuju samicama i lezbijskim parovima da začnu putem umjetne oplodnje. Austrija i Italija zabranjuju donaciju spermija i jajnih stanica. Njemačka i Norveška zabranjuju donaciju jajnih stanica.
Zemlje poput Švedske zahtijevaju od parova da budu u stabilnom odnosu barem godinu dana kako bi ostvarili uvjete za umjetnu oplodnju. Švicarska, između ostaloga, zahtijeva da parovi budu oženjeni.
I gotovo svugdje u Europi osim u Ukrajini, parovima je zabranjeno unajmiti ženu da iznese trudnoću za njih.

"Ovi zakoni su potpuno zastarjeli," kaže dr. Francoise Shenfield, stručnjakinja za oplodnju sa Sveučilišnog koledža u Londonu. "To je medicinski postupak i odluku za liječenje trebaju donijeti liječnici", a ne suci, kaže Shenfield, stručnjakinja za etiku Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE).
Stavljanje zabrane na doniranje jajnih stanica i spermija predstavlja "diskriminaciju neplodnih parova", dodala je, iako je priznala da postoje valjani medicinski razlozi za neliječenje nekih pacijentica, poput žena starijih od 50 godina.

Europski zakoni su u suprotnosti s relativno malim ograničenjima u drugim zemljama, uključujući SAD, Australiju, Brazil i Kanadu. Stručnjaci procjenjuju da svake godine putuju na tisuće Europljana u drugu zemlju radi ostvarenja trudnoće, iako nema preciznih podataka. Mnoge od njih su samice koje odlaze u inozemstvo radi umjetne oplodnje, koja je zabranjena za samice u, na primjer, Švedskoj, Njemačkoj i Italiji.

Marie Eriksson, 36-godišnja samohrana majka iz Švedske, opisala je ograničenja kao predrasude. "Imati dijete nije pravo, ali tu mogućnost ne možete zabraniti samo zato jer nemate partnera", rekla je ona.

Knjižničarka Eriksson je nakon odluke da želi imati vlastito dijete otišla u IVF-kliniku u Danskoj. "Alternativa je bila izaći van i upoznati stranca u pubu", rekla je ona. Rodila je svoju kćer Sonju 2008.g. "U potpunosti se isplatilo", kazala je nakon što je platila sedam postupaka.

Razlozi za ograničenja variraju od države do države. Mnogi navode zabrinutost zbog stvaranja "neprirodnog" odnosa između donora, roditelja i djece. Drugi su vođeni vjerskim ili kulturalnim prigovorima.

Najnoviji pokušaji za izmjenom zakona nisu uspjeli. U studenom prošle godine, Europski sud za ljudska prava podržao je austrijski zakon koji zabranjuje korištenje donirane sperme i jajnih stanica za IVF.
U tom slučaju, dva bračna para tužila su austrijsku vladu, tvrdeći da je zabrana prekršila njihovo pravo na "privatni i obiteljski život" prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Sud je na kraju presudio da je ograničenje opravdano te je navelo probleme kao što je "dijeljenje majčinstva" između biološke majke i žene koja nosi fetus.

"Ja sam često zapanjen stavom koji europske zemlje imaju prema IVF-u," rekao je dr. Norbert Gleicher, medicinski direktor Centra za humanu reprodukciju, privatne klinike u New Yorku. Ograničenja u mnogim europskim zemljama bila bi nezamisliva u SAD-u, kaže Gleicher, dodajući da oko 40% njegovih pacijenata dolazi iz inozemstva, mnogi iz Europe.

U Švedskoj, zakonodavci razmatraju treba li mijenjati zakon tako da sve neudane žene imaju pristup oplodnji.
Eriksson kaže da ograničenja više ne odgovaraju stvarnosti. "Postoji toliko mnogo različitih vrsta obitelji danas da nije održivo podupirati zakone i propise koji se temelje na tradicionalnim obiteljskim idealima", kaže ona.

Radi IVF-a, žene moraju proći hormonsku stimulaciju kako bi proizvele jajne stanice i prošle postupak njihove ekstrakcije iz jajnika. Embriji se stvaraju zajedničkim miješanjem spermija i jajnih stanica u laboratoriju, a potom ih se transferira u utrobu žene.

Liječenje plodnosti ostaje tabu tema u mnogim zemljama.
Njemačka povijest eugenike - gdje su nacistički liječnici prisilno sterilizirali ili eutanazirali ljude pokušavajući eliminirati nasljedne bolesti ili osobe s invaliditetom - njihove dužnosnike čini nervoznima kada je riječ o svim postupcima u kojima se barata s embrijima. Tek je prošle godine Njemačka odobrila testiranje embrija koji se već uobičajeno koriste u drugim zemljama za otkrivanje genetskih problema. Test, koji se uglavnom rabi samo u IVF trudnoćama, i dalje je zabranjen u Austriji i Italiji.

U drugim zemljama, religija igra veću ulogu. Francuska i Italija oboje imaju jake povijesne veze s Rimokatoličkom crkvom, koja zabranjuje umjetnu oplodnju, prije svega zato što postupak može uključivati uništenje embrija. Crkva je protiv umjetne oplodnje jer vjeruje da se prokreacija treba događati samo između muža i žene, i to putem prirodnog spolnog čina.

Do 2004.g., talijanski zakon o oplodnji bio je prilično popustljiv, što je dovodilo do trudnoća i kod žena sa 60 godina, kao i pojave žena koje su "iznajmljivale" svoje utrobu. Zakon iz te godine, koji su podržale vodeće katoličke udruge, zabranio je donaciju jajnih stanica i spermija, ograničio broj transferiranih embrija i ukinuo praksu zamrzavanja zametaka. Zakon ograničava IVF za "stabilne i heteroseksualne parove koji žive zajedno te su u fertilnoj dobi". Italija kaže da bi dopuštanje doniranja jajnih stanica moglo dovesti do izrabljivanja žena te da će ta praksa "dovesti do slabljenja cjelokupne strukture društva."

Većina parova koja ide na umjetnu oplodnju ne treba donirane jajne stanice i spermije. I mnoga državna zdravstvena osiguranja će platiti postupke umjetne oplodnje za one koji pokušavaju zatrudnjeti najmanje tri godine.
Ljudi u zapadnoj Europi koji traže liječničku pomoć drugamo ne mogu biti procesuirani kod kuće, čak i ako je tretman ilegalan u njihovoj zemlji. No, može biti drugih komplikacija. Na primjer, u Francuskoj djeca rođena putem surogat-majki nemaju pravo na francusku putovnicu.
Ipak, vlasti se bore s problemima vezanim uz složenost IVF obitelji. Prošli mjesec, Francuski prizivni sud je potvrdio odluku o odobrenju građanskog statusa - slično nacionalnosti - blizancima koje je nosila indijska surogat majka za jedan francuski par. No, francuski Vrhovni sud je 2011.g. odbio građanski status blizancima koje je rodila surogat majka iz SAD-a.

Za gay i lezbijske parove u Francuskoj, Italiji, Švicarskoj i drugdje, samo jedan partner može biti djetetov zakonski otac ili majka.
"Ta ograničenja znače da su homoseksualci i lezbijke građani drugog reda i da dijete mora odrastati u konvencionalnoj obitelji", rekao je Angelo Berbotto, odvjetnik i tajnik NELFA-e, najveće europske organizacije za gay i lezbijske obitelji.
Protivnici kažu da nacionalni zdravstveni sustavi nisu obvezni dopustiti tehnike umjetne oplodnje za istospolne parove.

"Želja biti roditeljem ne stvara pravo imati djecu", rekao je Gregor Puppinck, generalni direktor Europskog centra za pravo i pravdu, kršćanske udruge koja lobira u europskim zakonodavnim tijelima. "Gubi se ono što je u najboljem interesu djeteta", rekao je Puppinck. "Dijete ima pravo ne imati dva oca ili dvije majke."

Dr. Heinz Strohmer, ginekolog iz jedne bečke klinike, izjavio je kako je većina njegovih klijenata koja treba donirane jajne stanice ili spermije više zabrinuta oko logistike realizacije liječenja u inozemstvu nego zbog toga što im to austrijski zakoni brane.

"Jedino pitanje koje imaju jest možemo li im to sve organizirati", rekao je on. Strohmer često surađuje s klinikama u Češkoj, Slovačkoj i Španjolskoj kako bi zaobišao austrijske propise o IVF-u.

Kada su talijanske državljanke Giuseppina La Delfa i Raphaelle Hoedts odlučile imati dijete, one su znale da će to značiti prelazak granice. Potreba za doniranom spermom koju nisu mogle dobiti u Italiji, lezbijski par je odveo u Belgiju na više od desetak ciklusa oplodnje. La Delfa je rodila kćer Lisu Marie 2003. godine."Bilo je jako teško i koštalo je puno novaca, ali to je bio jedini način", rekla je La Delfa, 49-godišnji francuska učiteljica. "Ništa nam nije bilo važnije od nje."
La Delfa smatra ograničenja nametnuta lezbijskim i gay parovima na IVF ne samo arhaičnim, nego i neučinkovitim.

Govoreći o vladinoj zabrani umjetne oplodnje toj populaciji, ona kaže: "Oni misle da postoji samo jedan način postati roditeljem." "Ne shvaćaju da će ljudi učiniti sve što je potrebno da imaju obitelj."
Za te dvije žene, to je značilo još jedno IVF-putovanje prošle godine, ovaj put u Španjolsku. Hoedts je trenutno trudna s drugim djetetom.
La Delfa kaže da je njihova osmogodišnja Lisa-Marie ponosna na svoj neobični početak.

"Šalim se s njom da ima velike uši na svog donora," rekla je La Delfa.

Izvornik: washingtonpost.com
Preveo: Ivan Ćelić, dr.med.

HKLD