Istraživanjem je obuhvaćeno 30-ero djece i adolescenata (19 dječaka i 11 djevojčica) u dobi od 5 do 15 godina koji su potražili liječničku pomoć zbog mokrenja u krevet. Istraživači su otkrili da svi ispitanici u rektumu imaju veliku količinu stolice, čak i oni koji su tvrdili da imaju redovitu naviku pražnjenja crijeva. Primjenom terapije laksativima znanstvenici su uspjeli izliječiti mokrenje u krevet kod 83% bolesnika.

Kao glavni razlog noćnog mokrenja istraživači navode zadržavanje stolice u rektumu, što smanjuje kapacitet u trbušnoj šupljini i najvjerojatnije dovodi do hiperaktivnosti mokraćnog mjehura. Mnogi liječnici terapiju usmjeravaju na mjehur i preporučuju ograničen unos tekućine. Upravo rezultati ovog istraživanja pokazuju zašto takva terapija nije učinkovita.

Opstipacije je dijagnosticirana na temelju ICCS smjernica po kojima se dijagnoza postavlja temeljem izvještaja roditelja i djece, a za procjenu fekalnog opterećenja koristili su RTG abdomena.

Inicijalna terapija bila je čišćenje crijeva polietilen glikol 3350 laksativom nakon čega se davala i dnevna doza pomoću koje se pokušalo održavati stolicu mekanom. Ukoliko se na pregledima nakon prvog i trećeg mjeseca pokazalo da i dalje dolazi do opstipacija, uz polietilen glikol, uvedeni su i stimulativni laksativi ili dnevne fosfatne klizme.

Istraživači su izjavili da su svi adolescenti, odnosno njih četvero, i 80% mlađe djece uključene u istraživanje, ovom metodom bili uspješno izliječeni.

S obzirom na veličinu problema noćnog mokrenja kod djece i moguće psihičke posljedice istraživači smatraju da je potrebno napraviti daljnja randomizirana, placebo kontrolirana ispitivanja. Također navode da se za pravilnu dijagnozu osim RTG-a može koristiti i rektalni ultrazvuk čime bi se izbjeglo nepotrebno zračenje.