Rizik od perioperacijskih kardijalnih komplikacija ovisi o stanju bolesnika prije operacije, prevalenciji komorbiditeta te opsegu i trajanju kirurπkog postupka. Kardijalne komplikacije mogu se očekivati u bolesnika s dokumentiranom ili asimptomatskom ishemijskom bolesti srca (IBS), disfunkcijom lijevog ventrikula (LV) i bolesti srčanog zaliska (BSZ) kod kojih se primjenjuju postupci povezani s dugotrajnijim hemodinamskim i srčanim opterećenjem.

Incidencija smrti zbog srčanih uzroka nakon velikoga operacijskog zahvata varira između 0,5 i 1,5%, dok su nefatalne kardijalne komplikacije prisutne u 2,0 do 3,5% slučajeva. Kada se ovi postoci preslikaju na populaciju država članica Europske unije, vidljivo je da to znači 150.000 - 250.000 životno ugrožavajućih kardijalnih komplikacija zbog nekardijalnih kirurπkih postupaka na godinu.
Smjernice preporučuju praktičnu procjenu bolesnika primjenom sedam predloženih koraka, integrirajući na taj naćin kardijalne čimbenike rizika i rezultate pretraga s procijenjenim opterećenjem zbog planiranoga kirurškog postupka. Za svaki korak prikazan je razred preporuka i razina dokaza. Rezultat toga je individualizirana procjena kardijalnog rizika uz priliku za početak medicinske terapije, koronarne intervencije te primjenu specifičnih kirurških i anestezioloških tehnika s ciljem optimizacije bolesnikovog stanja prije operacije. Stavljen je naglasak na ograničenu primjenu profilaktičke koronarne revaskularizacije jer je to rijetko indicirano samo zato da bi se omogućilo bolesniku da bude operiran. Smjernice su usredotočene na nekardijalnu kirurgiju, npr. na srčanu bolest kao potencijalni izvor komplikacije tijekom operacijskog zahvata umjesto na srce kao cilj terapije.

Posebno se naglašava kako je istražena upotreba profilaktičke koronarne revaskularizacije prije operacijskog zahvata te se pokazalo kako je rijetko indicirana.