Kulminaciju razvitka antičkog porodništva predstavlja aleksandrijska škola kojoj pripada i najpoznatiji porodničar Soran iz Efeza. Soran je djelovao u Rimu i napisao oko 30 djela, od kojih je sačuvana glavnina spisa o ženskim bolestima i porodništvu. U Rimu su primalje – obstetrices – uživale veliko poštovanje. Njihova dužnost nije bila samo da pomažu kod poroda, već su i liječile, njegovale žene i djecu te nastupale na sudu kao vještaci. Na području Hrvatske je u Vranjicu kraj Solina nađen spomenik primalji Eliji Soteri iz antičkih vremena, što je najstariji spomen primalje u našim krajevima.

Prva primaljska škola u Hrvatskoj je osnovana 1786. godine u Rijeci pod vodstvom riječkog kirurga Jakoba Cosminija. Održala se samo godinu dana, jer kao privatna škola nije imala potporu države. Tek je 1821. godine u Zadru počela s radom prva primaljska škola temeljem dekreta cara Franje I. Bilo je to u času kada je čitava pokrajina Dalmacija imala svega jednu izučenu primalju. Primaljsko učilište je počelo s radom 1877. godine u sklopu Opće i javne bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje je otvoreno rodilište kao vježbalište za učenice primaljstva.

Primalja ima izuzetno važnu ulogu u pružanju potpore majkama za vrijeme i neposredno poslije poroda sudjelovanjem u vođenju poroda te poslije poroda svojim stručnim savjetima o postpartalnoj njezi i važnosti  dojenja za fizički i emocionalni razvoj djece. Ovu ulogu treba proširiti uključivanjem primalja u prenatalnu edukaciju odnosno provođenje trudničkih tečajeva i pripremu trudnica i njihovih partnera za roditeljstvo.