Faza I studije kojom se ispituje sigurnost, testirala je cink prstenasti enzim koji je razvila firma Sangamo BioSciences u Richmondu, Kalifornija. U nju je bilo uključeno šest muškaraca s HIV-om koji su već uzimali standardni režim antiretroviralnih lijekova. Lijekovi su držali virus pod kontrolom, ali je njihov broj limfocita ostao patološki nizak. Znanstvenici su uklonili uzorak CD4 + T-limfocita, tipa imunoloških stanica pogođenih HIV-om iz svakog muškarca i koristili 'Sangamo' enzim kako bi ometali CCR5 gen koji kodira protein koji HIV koristi za ulazak u CD4 + stanice. Projicirane stanice su potom ubrizgane natrag u pacijente. Broj imunocita je nakon toga porastao kod pet od šest pacijenata koji su primili terapiju.

"To je vrlo uzbudljivo", kaže John Rossi, molekularni biolog koji radi u Istraživačkom institutu Beckman u Duarteu, Kalifornija. "Ako to učine nekoliko puta kod određenog pacijenta, mogli bi stvoriti visok postotak otpornih stanica."

Nadahnuće za ciljanje na gen CCR5 dolazi od malog postotka ljudi koji su, zahvaljujući prirodnoj mutaciji na genu, otporni na većinu tipova HIV infekcije. Na sastanku je Jacob Lalezari iz Quest Clinical Research u San Franciscu, Kalifornija, izvijestio da su projektirane stanice migrirale po cijelom tijelu i napredovale u crijevnoj sluznici - ključnom rezervoaru HIV-a. Nije zabilježeno ozbiljnih nuspojava.

Tehnika cink prstenaste nukleaze je obećavajuća za liječenje mnogih bolesti pored HIV-a, kaže Patrick Aubourg, koji proučava gensku terapiju u Francuskoj nacionalnoj biomedicinskoj agenciji INSERM u Parizu. Metoda bi mogla zamijeniti češće korištenu tehniku umetanja modificiranih gena u genom, u kojoj istraživači imaju manje kontrole nad dotičnim genom. No, on upozorava da ova tehnika još uvijek ima relativno nisku učinkovitost pa bi mogla 'pogriješiti metu'.

U međuvremenu Rossi, koji i sam radi na HIV studiji koja će se koristiti Sangamo cink-prstenastim nukleazama, kaže da još nije jasno je li broj CD4 + limfocita kod pacijenata porastao zbog ometanja CCR5 gena ili zbog toga što su izdvojene stanice aktivirane kao dio protokola za njihov rast izvan tijela. A budući je razina HIV-a već ispod praga detekcije u ovih bolesnika, prerano je reći kakav bi učinak terapija mogla imati na pacijentima koji imaju višu koncentraciju virusa. Istraživači još ne znaju koji dio CD4 + limfocita bi trebao biti HIV-rezistentan da značajno obuzda širenje virusa i oslobodi bolesnike od doživotnog uzimanja antiretroviralnih lijekova.

"Trebat će neko vrijeme da se posloži sve ove kockice", kaže Carl June, koji proučava T-limfocite na Sveučilištu Pennsylvania u Filadelfiji, te je istraživač druge studije s HIV-pacijentima koja sadrži 'Sangamo' nukleazu. "No, to je sada barem zamislivo."

Izvornik: Ledford H. Targeted gene editing enters clinic. Nature 2011;471:16 | doi:10.1038/471016a.
Preveo: Ivan Ćelić, dr.med.