Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, engl. World Health Organization, WHO), sa sjedištem u Ženevi, specijalizirana je agencija Ujedinjenih naroda nadležna za zdravstvo, koja je započela s radom 7. travnja 1948. godine. Osnova djelovanja SZO-a je identificiranje i imenovanje odgovornosti vlada svih država u osiguranju zdravlja za sve svoje građane, osiguravajući i primjenjujuće zdravstvene i socijalne mjere. Također SZO je definirala zdravlje kao “stanje potpunoga tjelesnoga, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i nemoći”. S ciljem očuvanja zdravlja, SZO je apostrofirala potrebno zajedničko djelovanje zdravstvenog, socijalnog i ekonomskog sektora. Povijesni izazovi u kontroli zaraznih bolesti, kao tada vodećih uzroka prerane smrtnosti, doveli su do uspostavljanja Conseil Supérieur de la Santé (1838. godine u Konstantinopolu), koji se kroz razmjenu iskustava i politika na redovitim konferencijama (International Sanitary Conferences) primarno bavio prevencijom kuge i kolere. Osnivanjem Office International d’Hygiène Publique (1907. godine), kao prvog trajnog tijela koje je započelo prikupljati i izvješćivati epidemiološke podatke o tada relevantnim bolestima i identificirati uspješne epidemiološke mjere te osiguralo kontinuitet u razmjeni dobrih i učinkovitih praksi i međusobnoj suradnji zemalja članica te posljedičnim osnivanjem Ujedinjenih naroda (UN), nakon Drugog Svjetskog rata i uvođenjem teme zdravstva u Povelju UN-a, postavljen je temelj osnivanja SZO-a.

Ustav SZO-a definirao je dvije glavne funkcije ovog tijela, koje uključuju tehničku pomoć zemljama i suradnju s vladama radi jačanja nacionalnih zdravstvenih službi, ali i mnoge druge funkcije redom povezane s promicanjem zdravlja. Isprva je fokus djelovanja SZO-a bio na poboljšanju higijenskih uvjeta i sanitarnim propisima te mjerama karantene, uspostavi jedinstvene nomenklature bolesti, uzroka smrti i praćenja javnozdravstvenih praksi te donošenja mjera. Također, 1974. godine uveden je i Prošireni program imunizacije (cijepljenje protiv difterije, pertusisa, tetanusa, ospica, poliomijelitisa i tuberkuloze), kako bi se smanjila novorođenačka i dojenačka smrtnost te smrtnost djece do 5. godine života od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Kasnije su intenzivnim kampanjama cijepljenja eradicirane i velike boginje (1979./1980. godine).

Uz intenzivno praćenje i ulaganje u kontrolu zaraznih bolesti (pojava HIV/AIDS-a, SARS-a i dr.), SZO je definirala i druge javnozdravstvene prioritete, poput zaštite zdravlja djece i majki, pravilne prehrane, ali i neka druga ponašanja i pojave, kao globalne prijetnje zdravlju (poput pušenja, zlouporabe droga, sigurnosti prometa, klimatskih promjena i dr.).

Istovremeno je osnažila regionalne i lokalne kapacitete svake države u provođenju preventivnih programa te donijela preporuke i zakonski obvezujuće dokumente (Konvencija za kontrolu duhana i duhanskih proizvoda, 2003. godine i dr.) Poveljama iz Alme Ate (1978.), Ottawe (1986.) i Jakarte (1997.), Svjetska zdravstvena organizacija primarnu je zdravstvenu zaštitu apostrofirala kao temelj osiguranja zdravlja za sve, ali i definirala promicanje zdravlja kao proces osposobljavanja ljudi za kontrolu i unapređenje vlastitog zdravlja.

Današnja SZO ima šest regionalnih ureda, koji osim što sinkrono djeluju u ostvarivanju globalnih javnodzravstvenih ciljeva, identificiraju vlastite regionalne osobitosti i prioritete i ciljanim programima djeluju na unaprjeđenju zdravlja, sprečavanju zaraznih, ali i kroničnih nezaraznih bolesti.