Randomizirana kontrolirana ispitivanja provedena tijekom posljednjih 15 godina, koja su uključivala uglavnom kritično bolesne pacijente, kao i nedavne studije koje su uključivale medicinske i kirurške pacijente koji nisu bili kritično bolesni, formirali su naše trenutno razumijevanje enteralne prehrane

Enteralna prehrana koristi se kod većine pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja i kod 1 od 20 medicinskih ili kirurških pacijenata koji nisu kritično bolesni. Malnutricija povezana s bolešću je složen sindrom koji uključuje nedovoljan unos hranjivih tvari, nedovoljnu iskorištenost hranjivih tvari i sistemsku upalu povezanu s određenom kroničnom bolesti.

Enteralna prehrana može značajno poboljšati ishode kod malnutricijskih pacijenata što uključuje smanjenje smrtnosti, skraćeno trajanje hospitalizacije te smanjenje ponovne hospitalizacije što ujedno znači i smanjenje troškova liječenja.

Koji su potencijalni štetni učinci rane enteralne prehrane u višoj dozi?

U nedavnom NUTRIREA-3 ispitivanju u koji je uključeno 3044 bolesnika u šoku na mehaničkoj ventilaciji ispitanici su randomizirani u ispitivanu grupu u kojoj su primali višu dozu enteralne prehrane (25 kcal po kilogramu dnevno i 1,0 do 1,3 g proteina po kilogramu dnevno) ili nižu dozu (6 kcal po kilogramu dnevno i 0,2 do 0,4 g proteina po kilogramu dnevno) tijekom prvog tjedna prijema u jedinicu intenzivnog liječenja. Ispitivanje je pokazalo štetne učinke u skupini s višim dozama uz više komplikacija liječenja i duži boravak u jedinici intenzivnog liječenja.

Istraživanje pod nazivom EFFORT Protein procijenilo je učinke davanja visokih doza proteina (≥2,2 g po kilogramu dnevno) u usporedbi s uobičajenim dozama (≤1,2 g po kilogramu dnevno), s podrškom prehrani započetom unutar 96 sati nakon prijema u jedinicu intenzivnog liječenja i nastavljenom do 28 dana, kod 1301 kritično bolesnog pacijenta koji su primali mehaničku ventilaciju. Više doze proteina nisu skratile vrijeme do otpusta iz bolnice niti smanjile smrtnost, a bile su štetne kod pacijenata s akutnim oštećenjem bubrega i visokim ocjenama zatajenja organa.

Praktične preporuke za korištenje enteralne prehrane u jedinicama intenzivnog liječenja:

• Preporučuje se rano započeti enteralnu prehranu unutar 24-48 sati od prijema kako bi se poboljšali ishodi liječenja.
• Procijenite nutritivne potrebe pacijenata koristeći validirane alate za procjenu nutritivnog rizika i prilagodite enteralnu prehranu prema individualnim potrebama.
• Redovito pratite podnošljivost enteralne prehrane, uključujući znakove gastrointestinalnih problema kao što su nadutost, proljev ili konstipacija.
• Budite oprezni pri kombiniranju enteralne prehrane s lijekovima kako biste izbjegli potencijalne interakcije koje mogu utjecati na apsorpciju hranjivih tvari.
• Osigurajte kontinuiranu edukaciju medicinskog osoblja o najboljim praksama za upravljanje enteralnom prehranom i prepoznavanje komplikacija.

Ove preporuke mogu pomoći u najboljoj mogućoj uporabi enteralne prehrane u jedinicama intenzivnog liječenja i poboljšati ishode liječenja.

Područje koje zahtijeva daljnje istraživanje u enteralnoj prehrani je doziranje prehrane tijekom oporavka i rehabilitacije.