U posljednjih nekoliko desetljeća u cijelom svijetu sve je veća popularnost rekreativnog ronjenja. Tijekom ronilačkih aktivnosti mogu se javiti specifične bolesti ili ozljede koje su vezane za ronjenje. U ronilačke bolesti/ozljede ubrajaju se dekompresijska bolest, barotraume, dušikova narkoza i toksično djelovanje plinova pod povišenim tlakom.

Dekompresijska bolest i barotraume nastaju uslijed promjena tlaka okoline (ambijentalni tlak) te se još nazivaju i disbaričke bolesti ili ozljede. Dekompresijska bolest može se prezentirati različitim kliničkim stanjima, a u pravilu 98 % slučajeva razvija se unutar prvih 24 sata nakon završetka ronjenja. Simptomi bolesti su raznoliki te ako postoje sumnje ili dvojbe u dijagnozi i/ili liječenju unesrećenog ronioca, važno je pozvati pripravnog liječnika u odgovarajućem rekompresijskom središtu. Specifične ronilačke bolesti zahtijevaju rano prepoznavanje te pravodobno i odgovarajuće zbrinjavanje neposredno nakon same ronilačke nesreće.

Liječenje ronilačkih bolesti/ozljeda započinje primarnim zbrinjavanjem unesrećenog koje se obavlja u okviru djelovanja hitne medicinske službe, a koje uz uobičajene mjere akutnog zbrinjavanja i liječenja mora obuhvatiti i kontinuiranu primjenu 100-postotnog kisika i nadoknadu tekućine. Važno je rano postavljanje ispravne indikacije liječenja u barokomori te organizacija ovog liječenja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Prilikom prijevoza ronioca do barokomore preporuka je održavanje nadmorske visine koja nije viša od 150 metara u odnosu na nadmorsku visinu mjesta preuzimanja. Konačno liječenje provodi se postupcima rekompresijskog liječenja.

Ove preporuke predstavljaju trenutno stanje znanja i preporuke su o dijagnozi i liječenju žrtava ronilačkih nesreća.

Dijana Cvitanović, Pavle Jovović, Ivan Brdar, Radmila Majhen Ujević, Ingrid Bošan-Kilibarda, Vida Olujić, Helena Milas, Ivana Ferri Certić