Majčinstvo je jedna od ključnih uloga u životu većine žena, no nažalost, oko 20 % svih trudnoća završi spontanim pobačajem. Osnovni cilj ovog rada bio je istražiti doprinose rizičnih (ponovljeni pobačaji, vrijeme proteklo od spontanog pobačaja, procjena negativnog utjecaja spontanog pobačaja na svakodnevni život, procjena uznemirenosti nakon spontanog pobačaja) i zaštitnih čimbenika (različite strategije suočavanja, socijalna podrška partnera i okoline, te kvaliteta bračne komunikacije) simptomima depresivnosti, anksioznosti i stresa, te općem zadovoljstvu životom.

U istraživanju su sudjelovale 152 sudionice koje su proživjele iskustvo spontanog pobačaja prije 24. tjedna trudnoće. Sudionice su u prosjeku imale 33 godine (SD = 6,73), dok je vrijeme proteklo od posljednjeg spontanog pobačaja iznosilo 3,39 godine (SD = 4,77) s rasponom od tjedan dana do 28 godina. Korišteni su mjerni instrumenti koji obuhvaćaju suočavanje sa stresom, socijalnu podršku, kvalitetu bračne komunikacije, zadovoljstvo životom, depresivnost, anksioznost i stres.

Nalazi pokazuju da je viša gestacijska dob fetusa u trenutku gubitka trudnoće negativno povezana sa zadovoljstvom životom, a što je duže razdoblje od spontanog pobačaja, prisutno je manje simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa, uz veće zadovoljstvo životom. Također, negativan utjecaj spontanog pobačaja na svakodnevni život povezan je s lošijom psihološkom dobrobiti. Regresijskim analizama utvrđeno je da je korištenje izbjegavajućih strategija suočavanja značajan prediktor psihološke dobrobiti (pozitivan prediktor anksioznosti, stresa i depresivnosti, odnosno negativan zadovoljstva životom). Kvaliteta bračne komunikacije negativan je prediktor depresivnosti, anksioznosti i stresa, odnosno pozitivan prediktor zadovoljstva životom. Dodatno, niže razine stresa uz veće zadovoljstvo životom imaju sudionice koje percipiraju više socijalne podrške od okoline. Subjektivna procjena zdravstvenog stanja pokazala se značajnim prediktorom mjera psihološke dobrobiti. Istraživanje, između ostalog, ukazuje da je psihološka dobrobit žena koje su doživjele spontani pobačaj najugroženija neposredno nakon samog događaja iz čega proizlazi potreba za ciljanim intervencijama.

Filipa Maksan, Marina Vidaković