Naime, obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj je obveza, a ne pravo te su se stoga prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju obvezne osigurati sve osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i stranci s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, koje obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, obvezne su osigurati se na obvezno zdravstveno osiguranje kao osigurane osobe te su obveznici plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u skladu sa zakonom kojim se uređuju doprinosi za obvezna osiguranja.

Te osobe prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja stječu pod uvjetom da su prethodno jednokratno uplatile novčani iznos u visini doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje na najnižu osnovicu za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, i to od dana prestanka prijašnjeg statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju ili od dana prestanka osiguranja u drugoj državi koje osiguranje se ubraja u staž osiguranja u skladu s propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom, a najdulje za razdoblje od 12 mjeseci.

Dakle, osnovni uvjet za stjecanje statusa po navedenoj osnovi je reguliran građansko-pravni status u Republici Hrvatskoj i jednokratna uplata novčane naknade za ono razdoblje koje osoba nije bila obvezno zdravstveno osigurana.

Kada se radi o osobama koje su bile u radnom odnosu u drugoj državi članici EU, EEA, Švicarskoj ili UK, te osobe imaju mogućnost regulirati svoj status u obveznom zdravstvenom osiguranju uz uvjet da se jave HZZO-u u roku 30 dana od dana prestanka radnog odnosa u navedenim državama, na isti način i pod istim uvjetima kao da im je radni odnos prestao u Hrvatskoj. Dodatni uvjet je da im je prestalo zdravstveno osiguranje u državi iz koje se vraćaju, s obzirom da je EU propisima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti propisano da svaki EU građanin može biti zdravstveno osiguran u samo jednoj državi članici.

U slučaju ako se ne jave HZZO-u u propisanom roku nakon prestanka radnog odnosa ili se radi o povratku osoba koje nisu bile u radnom odnosu u spomenutim državama status u obveznom zdravstvenom osiguranju reguliraju po nekoj drugoj osnovi propisanoj Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Za osobe koje se vraćaju iz država koje nisu gore navedene ne postoji mogućnost reguliranja statusa uz uvjet javljanja HZZO-u u roku 30 dana od prestanka radnog odnosa u drugoj državi, već te osobe status u obveznom zdravstvenom osiguranju reguliraju po nekoj drugoj osnovi propisanoj spomenutim Zakonom. Stoga se u svakom pojedinom slučaju utvrđuju se sve relevantne činjenice, da li osoba ima npr. članove obitelji u Hrvatskoj preko kojih može ostvariti pravo na obvezno zdravstveno osiguranje i sl., a ako ne postoji druga mogućnost, status u obveznom zdravstvenom osiguranju utvrđuje im se uz obvezu osobne uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.

Kod zasnivanja radnog odnosa po povratku u Hrvatsku, status u obveznom zdravstvenom osiguranju bit će im, naravno, reguliran po toj osnovi.