Zahvaćenost perikarda u akutnom infarktu miokarda može se manifestirati kao perikardijalni izljev, epistenokardični perikarditis ili Dresslerov sindrom. Danas, u eri primarnih perkutanih koronarnih intervencija (PCI), viđa se rjeđe nego što je to bilo u eri fibrinolize. Epistenokardični perikarditis obično je samoograničavajuća pojava koja nastupa tijekom prvoga tjedna bolesti dok je Dresslerov sindrom autoimunosna bolest koja se može pojaviti i do nekoliko mjeseci nakon preboljelog infarkta. Postinfarktni perikardijalni izljev malokad je dovoljno velik da uzrokuje tamponadu srca, a potencijalni su uzroci zahvaćenost perikarda s hemoragičnim perikarditisom, transmuralni infarkt s rupturom slobodne stijenke klijetke te ijatrogena perforacija koronarnih arterija tijekom PCI-a.

U ovom radu, objavljenom u časopisu Cardiologia Croatica, prikazan je 55-godišnji bolesnik sa subakutnim infarktom miokarda i hemoragičnim perikardijalnim izljevom koji je doveo do tamponade srca.

Bolesnik se očitovao kliničkom slikom šoka s anamnestičkim podatkom o trodnevnoj vrućici, a u noći prijema opetovanim sinkopama. Učinjenom koronarografijom utvrđena je subakutna okluzija prve marginalne grane lijeve koronarne arterije te je u istom aktu učinjena perkutana koronarna intervencija navedene lezije, kao i perikardiocenteza uz evakuaciju 450 mL hemoragičnog perikardijalnog izljeva. Ekstenzivnom slikovnom obradom isključena je ruptura slobodne stijenke lijeve klijetke. Laboratorijskom obradom nije dokazano postojanje pridružene imunološke ili maligne bolesti. Po učinjenome, tijekom hospitalizacije i u šestomjesečnom razdoblju praćenja, stanje bolesnika je stabilno, a perikardijalni je izljev u regresiji.