U proizvodnji cjepiva veliki doprinos dao je zagrebački Imunološki zavod te je u konačnici cijepljeno 2,5 milijuna stanovnika Hrvatske, a cjepivo su morali primiti svi, osim onih u kojih bi to izazvalo kontraindikacije. Tadašnja Hrvatska stavila je pod kontrolu epidemiju velikih boginja. Na području tadašnje Jugoslavije ukupno je oboljelo 175 osoba, od kojih je 35 preminulo dok se nijedan smrtni slučaj nije dogodio u Hrvatskoj.

U to vrijeme, početkom travnja 1972. zavladala je velika panika, prvenstveno na području tadašnje Srbije u kojoj se tvrdilo kako se pojava boginja u početku zataškala kako bi se spriječila ugroza turističke sezone u Hrvatskoj.

Novinari su tvrdili kako je sve počelo i ranije, još u veljači kada je muslimanski hodočasnik s Kosova bolest unio u zemlju vrativši se s hodočašća na Bliskom istoku, ali tadašnje vlasti zataškale su sam početak širenja epidemije kako se ne bi širila panika, a vjerojatnije zbog tadašnjeg političkog stanja u Jugoslaviji.

Svjetska zdravstvena organizacija dvije godine kasnije proglasila je uništenje tog virusa. Sama epidemija predstavljena je s jedne strane i kao veliki uspjeh, a s druge i kao mrlja u funkcioniranju sustava. Zauzet je službeni stav kako je odlučnošću tadašnjeg „mudrog vodstva“ efikasno spriječena puno veća katastrofa, međutim, pitanje je bi li uopće bilo tragičnih posljedica da su velike boginje na vrijeme prepoznate. Pojedini bivši hrvatski politički zatvorenici, koji su u to vrijeme bili na izdržavanju zatvorske kazne, potvrdili su kako je pojava epidemije velikih boginja bila obavijena velom tajne.