Stope preživljavanja ISZ-a godinama su niske (5 – 10%), uglavnom zbog kašnjenja kardiopulmonalne reanimacije i defibrilacije.

Primjena automatskih vanjskih defibrilatora (AVD-a) omogućuje brzu i sigurnu laičku defibrilaciju na mjestu ISZ-a. Za to valja osigurati mnogo javno dostupnih uređaja (u SAD-u čak više od milijun na 350 000 000 stanovnika) na mjestima velike vjerojatnosti ISZ-a i što više podučenih i motiviranih očevidaca. Nažalost, u više od 30 proteklih godina uporaba AVD-a ostala je vrlo niska, s vrlo malim učinkom na preživljenje. Dosadašnji koncept javno dostupne rane defibrilacije usmjeren je na javna mjesta, na koja otpada tek petina ISZ-a, pa ih je većina (70 – 80% u stambenim okruženjima) gotovo potpuno isključena iz takvih programa. Ovaj se prikaz zalaže za širenje mreže AVD-a, osobito u stambena i ruralna područja, te višestruko povećanje motiviranih i/ili educiranih volontera-spasilaca, kao i prihvaćanje novih tehnoloških dostignuća koja mogu bitno skratiti vrijeme do intervencije npr. upućivanjem promatrača spasilaca prema žrtvi i/ili najbližem defibrilatoru porukama s „pametnog“ mobitela te dostavljanjem AVD-a bespilotnom letjelicom na mjesto nesreće.

Hrvatski program „Pokreni srce – spasi život“ široka je, nedovoljno iskorištena platforma za djelovanje pojedinaca, institucija i udruga, koju treba aktivirati i prilagoditi novim zahtjevima.

Drago Rakić, Leo Luetić, Zrinka Jurišić, Nina Berović, Ivana Cvitković, Zvonko Rumboldt