Za pacijente s rakom i poremećajem ponašanja vežu se lošiji ishodi maligne bolesti, a to uključuje i dugoročne postoperativne ishode, objavljeno je u Journal of the American College of Surgeons.

Erryk S. Katayama, s Državnog sveučilišta Ohio State University Wexner Medical Center u Columbiji i njegovi suradnici ispitali su prevalenciju poremećaja ponašanja među pacijentima s rakom i ispitali povezanost poremećaja s kirurškim ishodom. Uključeni su pacijenti s dijagnozom raka  pluća, jednjaka, želuca, jetre, gušterače i kolorektalnim karcinomom u razdoblju od 2018. do 2021. Poremećaj ponašanja je definiran kao zlouporaba različitih supstanci, poremećaj prehrane ili poremećaj spavanja.

Sveukupno, 6,7 % od 694.836 pacijenata oboljelih od raka imalo je barem jedan navedeni poremećaj. Istraživači su otkrili da su pacijenti s poremećajem ponašanja u odnosu na kontrolnu skupinu imali značajno manju vjerojatnost da će se podvrgnuti resekciji primarnog karicnoma (20,3 u odnosu na 23,4 %). Pacijenti s dijagnosticiranim poremećajem ponašanja su imali povećane izglede za komplikacije (omjer izgleda, 1,32), produljeno trajanje boravka u bolnici (omjer izgleda, 1,36) i 90-dnevni ponovni prijem (omjer izgleda, 1,57). ), što je rezultiralo smanjenim izgledima za postizanje dobrog postoperativnog ishoda. Također su primijećeni značajno veći bolnički troškovi za kirurške pacijente s poremećajem ponašanja (17.432 USD u odnosu na 16.159 USD).  Za promatranu skupinu zabilježeno je lošije dugoročno postoperativno preživljenje (37,1 naspram 46,6 mjeseci), čak i nakon kontrole drugih kliničkih čimbenika (omjer rizika, 1,26).

Potrebne su inicijative za probir bolesnika s poremećajem ponašanja kako bi se poboljšali ishodi pacijenata s dijagnozom maligne bolesti koja se liječi kirurškim putem.