Zašto nastaje lateralni epikondilitis?

Lateralni epikondilitis, točnije nazvan tendinopatija ili teniski lakat, stanje je koje karakterizira podmukla pojava boli u laktu, obično bez traume. Smatra se da je lateralni epikondilitis uzrokovan kroničnom degenerativnom promjenom na početku tetiva ekstenzora lakta.

Nestaju li simptomi lateralnog epikondilitisa bez intervencije?

Prirodni tok lateralnog epikondilitisa nije dobro objašnjen, međutim dostupni dokazi potvrđuju da se tipično povlači bez intervencije, a najvažnija komponenta je edukacija. Metaanaliza postojeće literature nije pokazala superiornost neoperativnog liječenja u odnosu na neliječenje. Bolesnike treba informirati o povoljnom ishodu lateralnog epikondilitisa i da je razumna odluka da ne odaberu nikakvo liječenje te da uporaba zahvaćene ruke što uključuje i podizanje i vježbe nema negativan utjecaj na oporavak, a takav stav podržava aktualna literatura.

Kad je potrebno liječiti lateralni epikondilitis i kakve su preporuke?

Metaanaliza u koju je uključeno 16 ispitivanja s fizikalnom terapijom i 27 s elektrofizioterapijom su pokazala sljedeće: fizikalna terapija je donijela značajno smanjenje boli i poboljšanje funkcije, ali ne i snage stiska u usporedbi s nikakvim fizikalnim liječenjem; elektrofizioterapija je smanjila bol i poboljšala funkciju, ali s većom pojavom nuspojava nego što je primijećeno s fizioterapijom.

Novija, manja metaanaliza u koju je ukljčeno 5 ispitivanja nije pokazala nikakvu korist od fizikalne terapije. Druge randomizirane studije, kao i veliki sustavni pregled i metaanaliza randomiziranih, kontroliranih studija koje su procjenjivale fizikalnu teerapiju u usporedbi sa steznikom, zaključile su da je fizikalna rezultirala većim smanjenjem boli u dugotrajnom razdoblju od 12 do 52 tjedna.

Preporučuju li se injekcije glukokortikoida?

Injekcije glukokortikoida dugo se koriste za liječenje lateralnog epikondilitisa. Iako su studije pokazale kratkoročno ublažavanje boli s ovim tretmanom, dokazi upućuju na to da su dugoročni ishodi lošiji s obzirom na bol i funkciju u usporedbi s neliječenjem i čekanjem. Na primjer, randomizirano, kontrolirano ispitivanje koje je uključivalo 185 ispitanika procjenjivalo je injekcije glukokortikoida, fizikalnu terapiju i pristup čekanja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti potvrdilo je uspjeh definiran kao potpuni oporavak ili znatno poboljšanje nakon 6 tjedana u 92%, 47 %, odnosno 32% sudionika, ali i znatno lošije ishode nakon injekcije glukokortikoida nakon 52 tjedna (uspjeh u 69%, 91%, odnosno 83%), bez značajnih razlika između fizikalne terapije i pristupa čekanja. Potencijalni mehanizam nepovoljnih ishoda nakon injekcije glukokortikoida sugerira histološki nalaz koji je pokazao smanjenu proizvodnju kolagena i vitalnost fibroblasta u tkivu tetive. Osim toga, ponovljene injekcije glukokortikoida predstavljaju rizik od stanjivanja i atrofije kože.