Kolika je učestalost planocelularnog karcinoma kože?

Planocelularni karcinom kože drugi je najčešći tip raka kože, a razlog je najvećeg broja smrtnih slučajeva od raka kože u SAD-u.

Neke osobitosti planocelularnog karcinoma kože

Planocelularni karcinom kože može se razviti na bilo kojoj površini kože. Češći je u muškaraca nego u žena u omjeru 3:1, a rizik dramatično raste s godinama.

Najčešće se nalazi na područjima izloženima suncu, a u kliničkoj slici možemo vidjeti ljuskave, eritematozne ili krvareće lezije. U nebijelačkoj populaciji radi se o dijelovima tijela koji nisu izloženi suncu, kao što su dlanovi, tabani, nokti i anogenitalna regija, kao i područja kroničnih upala ili ožiljaka.

Kumulativna izloženost ultraljubičastom zračenju i sustavna imunosupresija su najčešći faktori rizika. Imunosupresija, bilo urođena ili stečena, povećava rizik od nastanka planocelularnog karcinoma, broj lezija i agresivnost svake pojedinačne lezije. Stečena imunosupresija kod transplantacije čvrstog organa, infekcije HIV-om, kronična limfocitna leukemija, limfom ili dugotrajna imunosupresivna terapija predstavljaju veći rizik od razvoja planocelularnog karcinoma.

Učestalost bolesti je veća za faktor od 5 do 113 među primateljima transplantiranih organa u odnosu na imunokompetentne osobe. Obiteljska anamneza planocelularnog karcinoma kože povezana je s dva do četiri puta većim rizikom. Ostali čimbenici rizika za razvoj planocelularnog karcinoma kože su kronične upale i to kod ožiljaka od opeklina, kroničnih ulkusa ili upalnih dermatoza, pušenje, hipotireoza i uzimanje nekih lijekova kao što su npr. vorikonazol, hidroklorotiazid, BRAF inhibitori (vemurafenib, dabrafenib i enkorafenibi) TNF-alfa inhibitori (adalimumab i infliksimab). Infekcija HPV-om je čimbenik rizika za periungualni i anogenitalni planocelularni karcinom.

Većina lokaliziranih, niskorizičnih slučajeva planocelularnih karcinoma kože može se liječiti lokalno destruktivnim metodama ili kirurškim tehnikama koje se provode ambulantno u lokalnoj anesteziji. Ova tehnika uključuje kiretažu i elektrodesikaciju bez patološke procjene, a stopa izlječenja je čak 95% za odgovarajuće odabrane lezije. Kirurški zahvat ostaje glavno uporište u liječenju lokaliziranog, visokorizičnog planocelularnog karcinoma kože. Preporuča se Mohsova mikrografska kirurgija koja osigurava potpuno uklanjanje svih tumorskih stanica i istovremeno umanjuje veličinu rezultirajućeg ožiljka. Mohsova mikrografska kirurgija pokazala se vrlo učinkovitom u kontroli primarnog planocelularnog karcinoma kože s učestalošću recidiva od 1,2 do 4,1% s malo metastaza i niskom smrtošću.