Odnos i razlike invazivnog duktalnog i invazivnog lobularnog karcinoma dojke
07.10.2022.
Dva daleko najčešća histološka tipa karcinoma dojke su duktalni i lobularni karcinom o kojima je zadnjih par desetljeća puno toga istraženo i utvrđeno, međutim stalni rast incidencije odnosno kontinuirano visoko mjesto u morbiditetu i mortalitetu razlog su intenzivnim kliničko-epidemiološkim studijama, ali i istraživanjima novih molekularnih i genskih biljega koji bi mogli utjecati na njihov nastanak, rast, tijek, liječenje i ishod.
Uvod: Karcinom dojke je izrazito heterogen tumor s još uvijek nedovoljno poznatim dijagnostičkim prognostičko-prediktivnim čimbenicima koji bi bili od potencijalne terapijske važnosti.
Cilj: utvrditi osnovne epidemiološko-kliničke parametre, histološki/tumorski status, prisutnost duktalne in situ (DCIS) komponente, lobularne intraepitelne neoplazije (LIN), drugih proliferativnih lezija, status T/N, ekspresiju hormonskih estrogenskih i progesteronskih receptora (ER/PR) te onkoproteina HER2/neu u dva najčešća histološka tipa – invazivnom duktalnom (IDC) i invazivnom lobularnom karcinomu (ILC) dojke, usporediti njihove međuodnose i definirati možebitne razlike.
Materijal i metode: Retrospektivno je analizirano 30 IDC-a i 30 ILC-a u periodu od 01.01.2005 do 31.12.2010, arhiviranih u parafinske blokove Kliničkog zavoda za patologiju "Ljudevit Jurak" KBC-a "Sestre milosrdnice", Zagreb, Hrvatska, obrađenih i bojanih standardnim metodama.
Rezultati: Većina oboljelih žena bile su u postmenopauzi. IDC-i su značajno veći (p=0,002), većeg gradusa (p<0,001), s više pozitivnih pazušnih limfnih čvorova (p=0,035), značajno češće statusa T4 (p<0,001) i N1/N2 (36,7 % vs 46,7 %), dok su ILC-i najčešće statusa N0, makar i većina njih ima pozitivne pazušne metastaze. Oba se tipa daleko najčešće prezentiraju jednim tumorskim žarištem (90 % IDC-a vs 70 % ILC-a), ali su u ILC-ima češće evidentirana 3 ili više žarišta (p=0,053). LIN je nađen u većini ILC-a (73,3 %), a niti jednom IDC-u, (p<0,001). I druge proliferativne lezije značajno su češće u ILC-u (p=0,041), dok razlika u pridruženosti DCIS-a nije nađena. Velika većina tumora obaju tipova pozitivna je na ER i PR, dok razlika u ekspresiji istih među tipovima nije utvrđena. HER/2neu je značajno češće pojačano izražen u IDC-u (p=0,003).
Zaključak: Istraživanjem su definirane i donekle potvrđene izvjesne razlike IDC-a i ILC-a. Zbog iznimne kompleksnosti i heterogenosti karcinoma dojke buduća istraživanja doprinijet će rasvijetljavanju razlika među histološkim tipovima, u svrhu individualnog terapijskog pristupa i što povoljnijeg ishoda.
Ivana Miše
