x
x

Transteorijski model u ispitivanju procesa promjene kod anoreksije nervoze

  29.08.2022.

Anoreksija nervoza je poremećaj jedenja potencijalno opasan po život, kojeg karakterizira nesposobnost za održavanje minimalno normalne težine, razorni strah od debljanja, neumorne prehrambene navike koje sprječavaju debljanje, kao i poremećaj u načinu na koji se tjelesna težina i izgled percipiraju.

Transteorijski model u ispitivanju procesa promjene kod anoreksije nervoze

Bolesnici koji pate od anoreksije nervoze relativno često manifestiraju ambivalenciju glede promjene vlastitog stanja, a manjak motivacije za promjenom predstavlja ključnu barijeru u intervenciji i liječenju ovoga poremećaja. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je slaba motivacija za promjenom značajan prediktor nepovoljnih ishoda u tretmanu, jednako kao i visoke stope odustajanja od istog.

Transteorijski model je integrativni model namjerne promjene ponašanja koji opisuje i predviđa kada i kako će osoba promijeniti svoje ponašanje. Model postulira da pojedinci prolaze kroz šest stadija u procesu promjene (predkontemplacija, kontemplacija, priprema, akcija, održavanje i završetak). Prema dosadašnjim istraživanjima, područja evaluacije modela su uključivala različite ovisnosti poput ovisnosti o alkoholu, pušenju, psihoaktivnim tvarima, kockanju, ali i poremećaje hranjenja i jedenja, kao što su anoreksija i bulimija nervoza. Transteorijski model pretpostavlja da važnu ulogu na putu prema promjeni ponašanja imaju procesi promjene, percipirana samoefikasnost, te uravnoteženost prednosti i nedostataka vlastitoga stanja u procesu donošenja odluke.

Budući da su istraživanja koja se temelje na evaluaciji i primjeni ovoga modela još uvijek malobrojna, cilj ovog rada je pružiti prikaz istraživanja usmjerenih na evaluaciju i primjenu transteorijskog modela kod anoreksije nervoze s naglaskom na operacionalizaciju i mjerenje njegovih glavnih varijabli.
Dosadašnja su istraživanja potvrdila osnovne postavke modela na oboljelima od anoreksije, a u ovom se radu predstavljaju smjernice za daljnja istraživanja.

Maša Atlaga, Nataša Šimić