Bolesnici koji pate od anoreksije nervoze relativno često manifestiraju ambivalenciju glede promjene vlastitog stanja, a manjak motivacije za promjenom predstavlja ključnu barijeru u intervenciji i liječenju ovoga poremećaja. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je slaba motivacija za promjenom značajan prediktor nepovoljnih ishoda u tretmanu, jednako kao i visoke stope odustajanja od istog.

Transteorijski model je integrativni model namjerne promjene ponašanja koji opisuje i predviđa kada i kako će osoba promijeniti svoje ponašanje. Model postulira da pojedinci prolaze kroz šest stadija u procesu promjene (predkontemplacija, kontemplacija, priprema, akcija, održavanje i završetak). Prema dosadašnjim istraživanjima, područja evaluacije modela su uključivala različite ovisnosti poput ovisnosti o alkoholu, pušenju, psihoaktivnim tvarima, kockanju, ali i poremećaje hranjenja i jedenja, kao što su anoreksija i bulimija nervoza. Transteorijski model pretpostavlja da važnu ulogu na putu prema promjeni ponašanja imaju procesi promjene, percipirana samoefikasnost, te uravnoteženost prednosti i nedostataka vlastitoga stanja u procesu donošenja odluke.

Budući da su istraživanja koja se temelje na evaluaciji i primjeni ovoga modela još uvijek malobrojna, cilj ovog rada je pružiti prikaz istraživanja usmjerenih na evaluaciju i primjenu transteorijskog modela kod anoreksije nervoze s naglaskom na operacionalizaciju i mjerenje njegovih glavnih varijabli.
Dosadašnja su istraživanja potvrdila osnovne postavke modela na oboljelima od anoreksije, a u ovom se radu predstavljaju smjernice za daljnja istraživanja.

Maša Atlaga, Nataša Šimić