Etiologija i patogeneza vulgarne akne
19.11.2021.
Acne vulgaris kronična je upalna bolest multifaktorijalne etiologije koja zahvaća pilosebacealnu jedinicu. Patogeneza akne je složena, najveća pažnja pridaje se genskim čimbenicima, folikularnoj hiperkeratinizaciji, pojačanoj produkciji i promijenjenoj lipidnoj kompoziciji sebuma, nakupljanju Cutibacterium acnes te upali.
Acne vulgaris kronična je upalna bolest multifaktorijalne etiologije koja zahvaća pilosebacealnu jedinicu. Karakteristično razdoblje obolijevanja je adolescencija, uz sve češće perzistiranje ili pojavu akne u odrasloj životnoj dobi. Klinička slika može varirati od blage do teške, a karakterizira je raznovrsnost lezija koje uključuju komedone, papule, pustule, nodule, ožiljke te hiperpigmentacije i postupalne eriteme. Etiopatogeneza akne složena je i uključuje interakciju brojnih endogenih i egzogenih čimbenika. Glavni patogenetski mehanizmi odvijaju se u pilosebacealnoj jedinici, a podrazumijevaju pojačanu produkciju i promijenjenu lipidnu kompoziciju sebuma, hiperkeratinizaciju, razmnožavanje Cutibacterium acnes bakterije i upalu. Osim navedenih danas se istražuju i drugi etiološki čimbenici koji mogu pridonijeti nastanku akne, a uključuju prehranu, stres, povezanost crijevne mikroflore, mozga i kože, utjecaj sunca, predmenstrualnu pojavu akne, komedogenu kozmetiku i pušenje. S obzirom na raznovrsnost etioloških čimbenika i složenost patogeneze pronalazak jednog lijeka zadovoljavajućeg učinka i dobre podnošljivosti nije lak. Akne zbog svoje lokalizacije na pogledu izloženim dijelovima tijela te karakteristične kliničke slike koja uključuje nastanak trajnih ožiljaka, mogu dovesti do nepoželjne stigmatizacije bolesnika i negativnih psihosocijalnih posljedica. Stoga je od iznimne važnosti dobro razumjeti i poznavati etiologiju i patogenezu akne kako bi se u budućnosti pronašle još bolje i učinkovitije metode liječenja.
Mia Kovačević, Larisa Prpić Massari