Najveću odgovornost snosi lokalna politika koja je obvezna osigurati dostupnu primarnu zdravstvenu zaštitu svim stanovnicima na svom teritoriju te stvoriti uvjete u kojima će zdravstveni radnici moći sigurno i kvalitetno raditi svoj posao. Međutim, nepravovremenim reagiranjem na nastalu situaciju odgovorno je i Ministarstvo zdravstva te izvršna vlast, istaknuto je.

Na konferenciji su sudjelovali dr.sc. Krešimir Luetić dr.med., predsjednik HLK, Vikica Krolo, dr.med., zamjenica predsjednika HLK i predsjednica KoHOM-a, prim. Ines Balint, dr.med., predsjednica Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu HLK-a i članica Izvršnog odbora KoHOM-a i Nataša Ban Toskić, dr.med., članica Izvršnog odbora KoHOM-a.

Naglašeno je da se prema podacima HLK-a u zadnje tri godine bilježi smanjenje od 139 liječnika obiteljske medicine u sustavu, a za 5 godina u mirovinu će otići 628 doktora obiteljske medicine, dok će specijalizaciju obiteljske medicine završit samo 185 liječnika!

Istovremeno, prema podacima HZZO-a u mreži primarne zdravstvene zaštite nedostaje više od 230 timova, od toga u obiteljskoj medicini 117, u ginekologiji 61 i u pedijatriji 53 tima. U oko 130 ambulanti primarne zdravstvene zaštite ugovorenih s HZZO-om već sada nema liječnika-nositelja tima. Svako deveto predškolsko dijete u Hrvatskoj nema pedijatra! Zadar nema ginekologa i pedijatra, Dubrovnik nema hitnu službu. Obrovac i brojni manji gradovi i sela nemaju obiteljskih liječnika.

Unatoč ovim zabrinjavajućim podatcima, Zakon o zdravstvenoj zaštiti kojim je propisano da domovi zdravlja u svojim djelatnostima mogu zadržati do 25 posto liječnika u ordinacijama, a ostalima su dužni dopustiti mogućnost izbora da postanu privatni zdravstveni radnici u ugovornom odnosu s HZZO-om, ne provodi se gotovo ni u jednoj županiji na predviđeni i propisan način, iako je na snazi od 1. siječnja 2019.

Većina županija u manjoj ili većoj mjeri i dalje opstruira provedbu Zakona na način da ne primjenjuju njegove odredbe ili usporeno provode pripremne radnje za njegovu provedbu, unose u provedbene propise dodatne otežavajuće elemente kojima izravno onemogućavaju poboljšanje uvjeta rada liječnika, opetovano propisuju tržišne cijene najma prostora ordinacija, s namjerom očuvanja svih administrativnih i pratećih službi, brojnih ravnatelja i uprava, dok im zdravstveni radnici i dalje odlaze iz sustava.