U ovom su radu predstavljeni transfer znanja i stručnjaka između Beča, Zagreba, međuratne Kine i SSSR-a kroz suradnju dvaju poznatih međuratnih reformatora javnog zdravstva, Austrijanca Juliusa Tandlera i Hrvata Andrije Štampara. Ta su dva javnozdravstvena stručnjaka 1930-tih radili u Kini pod pokroviteljstvom Zdravstvene organizacije Lige naroda i razvijali intenzivnu suradnju u području javnog zdravstva i medicinske nastave.

Na temelju dnevničkih zapisa Andrije Štampara i sačuvane arhivske korespondencije analizirani su njihovi osobni i profesionalni kontakti. Glavno zanimanje ovog rada se veže uz razmjenu njihovih iskustava i mišljenja, kao i njihova zapažanja o ljudima i idejama s kojima su se susreli te situacijama u kojima su se našli. Ovaj rad također pokušava osvijetliti milje u kojem su se javno zdravstvene i socijalno medicinske ideje razvijale kao i vanjske čimbenika, nevezane uz samu struku, koji su utjecali na njih.

Krajem 30-tih godina 20. stoljeća prilike za konstruktivan rad na području javnog zdravstva postajale su sve slabije a pod utjecajem tadašnje političke konstelacije i gubita utjecaja Lige naroda. Lokalni otpor stranim utjecajima u Kini postajao je sve intenzivniji. Sve oštriji nemiri vodili su svijet u Drugi svjetski rat i gurnuli uspostavljanje međunarodnog javnozdravstvenog poretka u posve drugi plan. Međutim, ono što je ostalo u naslijeđe je bio protok ideja i iskustava koji je zahvatio ne samo lokalno područje Srednje i Jugoistočne Europe već se proširio sve do područja Dalekog istoka. Mnoge od tih ideja postale su temelj novog svjetskog javnog zdravstvenog sustava koji se razvio nakon Drugog svjetskog rata.