Koliki postotak pacijenata s karcinomom pločastih stanica u području glave i vrata ima bolest u I. ili II. stadiju?

Otprilike 30 do 40% pacijenata javlja se liječniku u I. ili II. stadiju bolesti, koja je izlječiva samo operacijom ili samo radioterapijom. U ranoj fazi bolesti samo kirurška terapija ili samo radioterapija može pružiti sličnu onkološku kontrolu i poboljšati dugoročnu stopu preživljenja kod gotovo 70 do 90% bolesnika. Izbor liječenja ovisi o anatomskoj dostupnosti, a liječenjem se nastoji smanjiti mortalitet i očuvati funkciju.

Kakva je prognoza kod lokalno uznapredovalog karcinoma pločastih stanica glave i vrata?

Više od 60% bolesnika s karcinomom pločastih stanica na području glave i vrata javlja se liječniku u III. ili IV. stadiju bolesti, za koju su karakteristični veliki tumori s izraženom invazijom u okolna tkiva, prisutnim metastazama u regionalne čvorove ili oboje. Lokalno uznapredovala bolest nosi visoki rizik lokalnog recidiva (15 do 40%) i razvoj udaljenih metastaza, s lošom prognozom (petogodišnje opće preživljavanje, < 50%).

Koji lijek je standard liječenja za pacijente koji primaju kemoradioterapiju za planocelularni karcinom glave i vrata?

Visoka doza cisplatina (100 mg po kvadratnom metru tjelesne površine, koja se daje intravenski svakih 21 dan tijekom tri ciklusa), davana istodobno s radioterapijom, u sklopu definitivnog režima kemoradioterapije, standardna je skrbi, s utvrđenim koristima za preživljenje oboljelih; međutim, zbog značajnih kratkoročnih i dugoročnih toksičnih učinaka povezanih sa cisplatinom, uporaba je uglavnom rezervirana za bolesnike koji nisu u starijoj životnoj dobi i koji nemaju značajnijih komorbiditeta. Za ostale bolesnike kod kojih nije prihvatljiv rizik liječenja cisplatinom za sada nema alternativnih mogućnosti liječenja, ali se istražuju.

Karakteristika HPV-a povezanog s karcinomom orofarinksa?

Slučajevi karcinoma orofarinksa povezanih s HPV-om, uzrokovani su prvenstveno HPV-om tip 16 i u porastu su, ponajviše među mlađim ljudima u Sjevernoj Americi i Sjevernoj Europi, što odražava latenciju od 10 do 30 godina nakon oralno-spolnog izlaganja.

Udio karcinoma glave i vrata dijagnosticiran kao HPV-pozitivan karcinom orofarinksa u SAD-u porastao je sa 16,3% u 1980.-ima na više od 72,7% u 2000.-im godinama kao rezultat povećane svijesti, prepoznavanja povezanosti HPV-a i karcinoma glave i vrata i poboljšana dijagnostičke procjene HPV-a. Učinkovitost profilaktičkog cijepljenja protiv HPV-a slabije je definirano za rak orofarinksa nego za anogenitalni i cervikalni karcinom. Unatoč tome, očekuje se smanjena učestalost koja neće biti vidljiva do 2060. godine.

Prognoza bolesti je povoljnija za bolesnike s HPV-pozitivnim karcinomom orofarinksa, jer imaju bolji odgovor na kemoterapiju i radioterapiju u odnosu na pacijente s HPV-negativnom bolešću, koji su često ugroženi kroničnom uporabom duhana i alkohola.

Orofarinks

Zloćudne novotvorine srednjeg dijela ždrijela (karcinomi orofarinksa) obuhvaćaju tumore koji nastaju na području stražnjeg dijela (tj. korijena jezika), nepčanih tonzila (krajnika) i stražnjeg zida ždrijela. Njihovo liječenje je usprkos razvoju onkologije i medicine općenito i dalje otežano zbog zahtjevnijih kirurških tehnika liječenja i potrebe uključivanja liječnika više specijalnosti u njihovom liječenju.