Prehrambene smjernice za dijabetičare predstavljaju univerzalne principe pravilne prehrane koji vrijede za opću populaciju. Međutim, dijabetičari ih se moraju strogo pridržavati, bez većih odstupanja od zadanog broja, veličine i rasporeda dnevnih obroka koji su prilagođeni vrijednostima glukoze u krvi.
Zbog ohrabrujućih blagotvornih djelovanja, mediteranska prehrana danas se smatra zlatnim standardom i u dijetoterapiji dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti.
Kod oboljelih od dijabetesa tip 1 obroci se moraju uskladiti s vrstom i dozama inzulina i vrijednostima glukoze u krvi, dok se kod oboljelih od dijabetesa tip 2 obroci planiraju s obzirom na trenutnu i ciljanu tjelesnu masu, eventualno uzmanje hipoglikemika te razinu glukoze u krvi.
Desetljećima se tradicionalna mediteranska prehrana bogata maslinovim uljem, žitaricama, voćem, povrćem, orašastim plodovima i ribom, ali siromašna mesnim proizvodima povezuje sa zaštitom od srčano-žilnih bolesti. Međutim, tijekom posljednjih godina sve je više istraživanja koja ukazuju kako je mediteranska prehrana ujedno odličan model za prevenciju dijabetesa tipa II, a preporučuje se i kao dijeta za mršavljenje i održanje poželjne tjelesne mase.
Smatra se da su visok unos prehrambenih vlakana, brojnih biološki aktivnih biljnih spojeva i jednostruko nezasićenih biljnih masti zaslužni za zaštitno djelovanje mediteranske prehrane.
Od različitih vrsta masti, dijabetičarima se preporuča unositi jednostruko (ekstra maslinovo ulje, ulje repice, avokado) i višestruko nezasićene masne kiseline (omega – 3 iz plave ribe, biranih biljnih ulja, sjemenki i orašastih plodova). Unos zasićenih masnih kiselina iz životinjskih izvora treba ograničiti na 7 % ukupnog dnevnog unosa radi njihovog štetnog djelovanja na kardiovaskularni sustav. Unos trans masnih kiselina iz hidrogeniranih biljnih ulja (i svih namirnica koje ih sadrže, poput vafla, keksa, lisnatog tijesta i sličnih proizvoda) treba u potpunosti ograničiti.
Najveću pažnju treba poklanjati količini i kakvoći ugljikohidrata, U pravilu treba birati ugljikohidratne namirnice s niskim glikemijskim indeksom, cjelovite žitarice i općenito namirnice s visokim udjelom vlakana. U dijabetičkoj dijeti malo je prostora za slastice, konzumni šećer i konditorske proizvode. Njih je najbolje u potpunosti izbaciti iz prehrane i zamijeniti ih zdravim desertima temeljenim na voću i cjelovitim žitaricama.
Kada je riječ o proteinskim namirnicama, one se uglavnom preporučuju u dijabetičkoj dijeti, a posebno su korisni riba i krto meso, mliječni proizvodi s umjerenim udjelom masti, mahunarke i jaja. Budući da se često vode polemike o štetnosti i koristi jaja u prehrani, zanimljivo je vidjeti rezultate recentnog istraživanja koje je pokazalo da konzumacija do 12 jaja tjedno ne utječe na povećanje rizika od kardiovaskularnih bolesti kod osoba oboljelih od predijabetesa ili pak dijabetesa tipa 2. Ispitanike su pratili tijekom jedne godine, a bili su podijeljeni u dvije skupine - prva skupina, (visoki unos jaja) je na tjednoj razini konzumirala 12 jaja, dok je druga skupina (niski unos jaja) konzumirala do 2 jaja tjedno. Rezultati su pokazali kako konzumacija jaja kod obje skupine nije utjecala na pogoršanje markera rizika za bolesti srca i krvožilja te da potpuno izbacivanje jaja iz prehrane osoba oboljelih od predijabetesa ili dijabetesa tipa 2 nepotrebno ako je cjelokupna prehrana uravnotežena i raznolika.
Namirnice koje mogu koristiti dijabetičarima su začini poput cimeta i kurkume koji mogu pomoći u uravnoteženju razine šećera u krvi.
Istraživanja su pokazala da cimet stimulira receptore inzulina i inhibira enzime koji ga inaktiviraju te tako značajno pospješuju stanično iskorištenje glukoze. Također, zabilježeno je i kako dodatak cimeta hrani može usporiti pražnjenje želuca i na taj način smanjiti porast razine glukoze u krvi nakon obroka.
U prehrani dijabetičara blagotvorne su i druge namirnice poput chia sjemenki, čičoke, mahunarki, zobi i cjelovitih žitarica te prirodnog sladila stevija. U prehranu treba uvrstiti obilje raznovrsnog svježeg povrća, ali istodobno ograničiti prženo škrobno povrće i općenito pohanu i prženu hranu.
Sol i alkohol treba značajno ograničiti u prehrani dijabetičara. Povećan unos natrija putem soli (više od 5 g soli dnevno) može povećati rizik od dijabetesa tipa 2. Znanstvenici vjeruju da do istog dolazi zbog sposobnosti natrija da utječe na mehanizme inzulinske rezistencije, pogoršava stanje hipertenzije te pospješuje porast na tjelesnoj masi. Također, prekomjeran unos natrija koji se uobičajeno unosi putem kuhinjske soli može povećati rizik od dijabetesa tipa 2 i latentnog autoimunog dijabetesa odraslih osoba (LADA).
Preporuke za unos alkohola kod oboljelih od šećerne bolesti jednake su preporukama za opću populaciju, ne preporučuje se više od jednog pića dnevno za žene i dva pića dnevno za muškarce. Kod oboljelih od šećerne bolesti alkohol dovodi do povećanog rizika za hipoglikemiju osobito ako su na terapiji inzulinom ili stimulatorima sekrecije inzulina.
