Jedna od ključnih promjena uključivat će važnost i praksu upravljanja podacima. Suočeni smo s izazovom novih izvora podataka, njihovog povećanja i raznolikosti. Tradicionalno upravljanje podacima koje se temeljilo na papirnoj evidenciji mijenja se u elektronički medicinski karton koji nudi velike potencijale za upravljanje pacijentima. Uloga liječnika obiteljske medicine u organizaciji podataka zbog toga postaje sve važnija. Podaci se povećavaju i postaju sve složeniji, pa se time povećava i kompleksnost ovog rada.

Trenutno se svi ti podaci pohranjuju na različitim lokacijama i ne postoji suglasnost hoće li jedna profesija preuzeti odgovornost za upravljanje podacima o pacijentu. Ako se to odluči, čini se da će praksa primarne njege biti logično rješenje.

Pacijentu je važna korisnost podataka. Tehnologija sada nudi mogućnosti sve više informacija koje treba ispravno interpretirati, što je sve važnija uloga obiteljskog liječnika. Obaveza liječnika je npr. informirati pacijenta o njegovim rizicima, što je čest teško protumačiti.

Postojanje „velikih podataka“ medicinskoj skrbi uzrokuje nove etičke izazove koje bismo morali riješiti. Etička dimenzija postaje sve važnija: podaci ne predstavljaju samo pacijenta, već u neku ruku i njegovu obitelj. Kada i pod kojim uslovima ima obitelj pravo, da sazna podatke o pacijentu, koji su relevantni za njih često je uzrok etičkih dilema. Etički je problem i saopćavanje rizika od bolesti koji se ne mogu spriječiti, kada poznavanje tog rizika može ozbiljno utjecati na pacijentovo ponašanje i izazvati zabrinutost za pacijenta i obitelj.

Obiteljski liječnici trebaju biti opremljeni znanjem o mogućnostima novih tehnologija. Zajedno sa stručnjacima iz tog područja, trebamo raditi na prilagodbi medicinskog programa kako bismo sljedeće generacije liječnika mogli suočiti s ovim izazovima. To je posebno važno za obiteljsku medicinu, jer obiteljski liječnici moraju znati informacije koje su im bitne. To zahtijeva dijalog između različitih profesija kako bismo došli do zajedničkog razumijevanja onoga što možemo učiniti zajedno. Unatoč tome, liječnici se još uvijek trebaju prisjetiti da će čak i uz golem razvoj precizne medicine, pacijent i dalje biti više od puke kolekcije podataka.

Igor Švab

University of Ljubljana, Medical faculty, Department of family medicine, Ljubljana, Slovenija