Upravo takva hrana remeti prirodne signale organizma i potiče na veću konzumaciju hrane.

Biološki proces koji sudjeluje u asocijaciji hrane s njenim nutritivnim svojstvima evoluirao je kako bismo mogli točno procijeniti hranu i donijeti prihvatljive odluke. Tako miševi, primjerice, procjenjuju vrijedi li za određenu hranu izložiti se predatorima.

Hrana koja sadrži masti i ugljikohidrate mozgu signalizira da ima visoku kalorijsku vrijednost. U istraživanju su ispitanici savršeno procijenili kalorijsku vrijednost hrane bogate mastima, a loše procijenili kalorijsku vrijednost hrane bogate ugljikohidratima. No kada je bila riječ o oba makronutrijenta zajedno, mozak bi tu kalorijsku vrijednost precijenio.

Ispitanicima su znanstvenici skenirali mozak dok su im pokazivali fotografije hrane bogate mastima, hrane bogate šećerom te hrane bogate i mastima i ugljikohidratima. Dali su im određenu svotu novca koji su mogli ponuditi za pojedinu hranu.

Većina ispitanika najviše je novca odlučila dati za hranu koja je bogata i mastima i ugljikohidratima.

Štoviše, skeniranjem mozga otkriveno je i da je ova kombinacija makronutrijenata uključila pojedine neuronske sklopove u centru za nagradu u mozgu – čak više od hrane koju su ispitanici klasificirali kao najdražu, bila ona slađa, kaloričnija ili u većim porcijama.

Znanstvenici vjeruju da zbog naših iskustava s nutritivnim svojstvima ugljikohidrata u prošlosti mozak danas ispušta dopamin kroz zasad nepoznati signalizacijski put kojim se regulira što i koliko jedemo. Pretpostavljaju da istovremena aktivacija signalizacijskih puteva za masti i za ugljikohidrate utječe na ljudsku fiziologiju na način koji je još uvijek znanstvenicima nepoznat. Stoga su im potrebna dodatna istraživanja koja će im pomoći u shvaćanju mehanizama koji na to djeluju te eventualno pomoći i u nepotrebnom prejedanju koje dovodi do pretilosti.

Izvor: Cell Metabolism