U Općoj bolnici Dubrovnik nisu zabilježeni novi slučajevi ospica pa su u ponedjeljak 9. srpnja ukinute izvanredne mjere i zabrana posjeta bolesnicima. Odluku je donio ravnatelj bolnice Marijo Bekić po preporuci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
S obzirom na višegodišnje niske cijepne obuhvate predškolske djece, trenutno je najveći rizik od širenja ospica u dječjim vrtićima, što bi rezultiralo velikom epidemijom ospica kod male djece, brojnim hospitalizacijama i komplikacijama bolesti. U svrhu smanjenja mogućnosti „prelijevanja“ infekcije iz populacije odraslih u dječje vrtiće s posljedičnim velikim brojem oboljele djece, dječji vrtiči su upućeni da djecu koja nisu cijepljena protiv ospica do daljnjega izdvoje iz kolektiva, a djelatnici dječjih vrtića koji nemaju dokaz imuniteta (dokumentirani primitak dvije doze cjepiva ili laboratorijsku potvrdu preboljenja ospica) se moraju cijepiti protiv ospica.
Od svibnja do 5. srpnja 2018. godine, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je potvrđeno sedamnaest oboljelih od ospica (16 laboratorijski potvrđenih i jedan bez laboratorijske potvrde, klinički i epidemiloški kompatibilan). Petnaestero oboljelih su epidemiološki povezani s prvim bolesnikom koji se najvjerojatnije zarazio na Kosovu, a jedan se bolesnik najvjerojatnije zarazio u Francuskoj.
S obzirom na kretanje prvooboljeloga u vrijeme zaraznosti i prirodi kontakata, većina su oboljelih odrasle osobe. Četvoro oboljelih je mlađe od pet godina starosti.
Prema informacijama kojima raspolažemo u ovom trenutku, cijepni status oboljelih je sljedeći: dvoje je primilo dvije doze cjepiva protiv ospica, jedan je primio jednu dozu cjepiva, četvoro nije primilo nijednu dozu cjepiva, a za deset oboljelih nije poznat cijepni status.
Dob oboljelih kod kojih je bolest potvrđena se kreće od osam mjeseci do 56 godina starosti.
Prvi potvrđeni bolesnik u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je obolio 24. svibnja, a zadnji laboratorijski potvrđeni bolesnik je obolio 15. lipnja.
Provode se intenzivne protuepidemijske mjere koje, između ostaloga, obuhvaćaju liječenje i izolaciju oboljelih, traženje kontakata, postekspozicijsku zaštitu prepoznatih osjetljivih kontakata i po potrebi karantenu kontakata, nadoknadu propuštenih cijepljenja kod djece koja još nisu izložena te cijepljenje zdravstvenih djelatnika koji nemaju dokaz o cijepljenju odnosno nemaju imunitet protiv ospica.
U ovom trenutku ne možemo još reći da je prestala cirkulacija virusa ospica u populaciji Dubrovačko-neretvanske županije, iako podatak da unazad 18 dana nema nijednog laboratorijski potvrđenog slučaja ospica daje nadu da ćemo uskoro, ako ne bude novooboljelih, moći konstatirati da je zaustavljeno širenje ospica u županiji.
Osim sedamnaest oboljelih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ove je godine u Hrvatskoj bilo dvoje oboljelih koji su se zarazili u inozemstvu (dijete zaraženo u Austriji, a oboljelo u Krapinsko-zagorskoj županiji krajem travnja te odrasla osoba najvjerojatnije zaražena izvan Hrvatske, a oboljela u Sisačko-moslavačkoj županiji u svibnju), ali nije došlo do prijenosa bolesti na njihove kontakte.
Kod troje je oboljelih učinjena genotipizacija virusa i u svo se troje radi o genotipu B3.
Dodatno, prije nekoliko je dana oboljela jedna osoba u Splitsko-dalmatinskoj županiji kod koje su potvrđene ospice, a kod jedne je bolesnice iz Zadarske županije postavljena sumnja na ospice i ona je u obradi. U oba se slučaja radi najvjerojatnije o zaražavanju u inozemstvu (tzv. importirane ospice).
U slučaju dolaska bolesnika s povišenom temperaturom, respiratornim simptomima i osipom, podsjećamo sve liječnike da diferencijalno dijagnostički u obzir uzmu i ospice te uzorke bolesnika upute na laboratorijsku analizu. Pri tome je posebno važno uzeti detaljnu anamnezu o kretanju bolesnika i eventualnom putovanju. Bolesnika treba staviti u izolaciju i odmah obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa.
Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti. Uzročnik je virus ospica (Morbillivirus, MV) iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica se prenosi kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima.
Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica.
Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa.
Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 1 do 2 dana prije pojave prodromalnih simptoma odnosno 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.
Ospice započinju visokom temperaturom uz popratni kašalj, curenje nosa (koriza) i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i karakterističan osip na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože.
Komplikacije se, kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije, mogu javiti i do 4 tjedana nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni ishod se bilježi u manje od 1 % oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3 do 5 %, a u nekim područjima doseže 10 do 30 %.
Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je vrlo rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći rizik razvoja SSPE je u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.
Izvor: Hrvtski zavod za javno zdravstvo, www.hzjz.hr
