Medicus 2014;23(2):105-109
Liječenjekroničnenemaligneboli
Treatment of Chronic Non-malignant Pain
ZORAN LONČAR
Ambulanta za liječenje boli Klinike za traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice,
10000 Zagreb, Draškovićeva 19
SAŽETAK
Kronična nemaligna bol učestao je i složen klinički problemsa znatnimutjecajemna bolesnikov funkcionalni status i kvalitetu živo-
ta. Mnogobrojni uzroci zahtijevaju pažljivu diferencijalnu dijagnostiku koja će rezultirati definiranjem etiologije i formiranjem terapijskog plana. U
najvećembroju kliničkih slika ona pokazuje svoje dvije komponente, pozadinsku kontinuiranu bol te iznenadnu probijajuću bol visokog intenziteta
i obje trebaju biti pojedinačno tretirane. Njezin uspješni terapijski tretman znači individualizaciju svakom bolesniku posebno uz dobru ravnotežu
izmeđumaksimalno učinkovite analgezije i minimalizacije nuspojava.
KLJUČNE RIJEČI:
kronična nemaligna bol, kontinuirana bol, probijajuća bol, analgezija
SUMMARY
Chronic non-cancer pain is a common and serious condition, detrimental to a patient’s functional status and quality of life.
Because pain has many causes, a careful differential diagnosis is needed to identify underlying disorders and to develop a therapeutic plan.
This is made more difficult by the complex nature of chronic pain, which often has two components - baseline persistent pain and break-
through pain - that must be independently assessed and treated. In particular, this requires that treatment be tailored to individual patients,
with the goal of balancing maximal analgesia with minimal adverse events.
KEY WORDS:
chronic noncancer pain, persistent pain, breakthrough pain, analgesia
Uvod
Kronična nemaligna bol danas je znatan, učestao i
složen klinički problem koji uvelike utječe na funkci-
onalni status i kvalitetu života bolesnika. Ona je jedan od naj-
češćih – ako ne i najčešći – razlog posjeta bolesnika liječniku
obiteljske medicine. Prema europskoj ekspertnoj skupini čiji
su rezultati istraživanja prevalencije navedeni u studiji „Pain
in Europe“, a potvrđuju rezultate i drugih sličnih istraživanja,
kroničnom nemalignom boli zahvaćeno je 10 do 13% ukupne
populacije. Različiti uzroci kronične boli zahtijevaju pažlji-
vu i individualiziranu diferencijalnu dijagnostiku nužnu za
njezino precizno definiranje. Kronična bol uobičajeno ima
dvije komponente: pozadinsku, trajno prisutnu, i iznenadnu,
probijajuću, koja je znatno većeg intenziteta. U bolesnika u
kojih je pozadinska kontinuirana komponenta boli zadovo-
ljavajuće kontrolirana probijajuća komponenta više je tranzi-
torna, znatno kraćeg trajanja i rjeđe učestalosti. Prevalencija
joj iznosi 74%, a incidencija epizoda može (npr. dnevna aktiv-
nost), ali i ne mora biti predvidljiva (npr. bol kod kašlja). Na-
vedeni različit intenzitet i trajanje kontinuirane i probijajuće
boli nalažu za svaku neovisan analgetski režim i tretiranje
(1). Dodatna psihološka, biološka i socijalna dimenzija boli
zahtijevaju i njezinu pažljivu procjenu i nadzor, što je bitan
preduvjet dobrog i uspješnog tretmana. Multimodalna tera-
pija je učinkovitija od monoterapije, a farmakoterapija treba
olakšati provođenje rehabilitacijskog plana s ciljem funkcio-
nalnog napretka i bolje kvalitete života. Specijalizirani centri
za liječenje boli trebali bi pružiti klinički učinkovit i cijenom
opravdan tretman, što zahtijeva strategiju provedivu samo
medicinom temeljenom na dokazima te racionalnim izbo-
rommogućnosti.
Bolesnici moraju biti informirani i o ipak ograničenomučin-
ku i mogućim nuspojavama farmakološke terapije i njihova
odgovora na tretman. Primarni cilj uvijek je ublažiti bol. Kod
kronične boli visokog intenziteta, kada nema odgovora na
drugu terapiju, primjena opioida ograničena trajanja apso-
lutno je indicirana. S druge strane, u anksiolitske i sedativne
svrhe upotreba opioida nema opravdanja. Vidljiv napredak
u fizičkom, psihološkom i socijalnom funkcioniranju bo-
lesnika drugi je, ali ne i manje važan cilj farmakoterapije.
Bolesnici na opioidnoj terapiji moraju biti redovito praćeni
i nadzirani u vremenskim intervalima koje definiraju klinič-
ke potrebe. Potrebna je dokumentirana evaluacija uspješno-
sti smanjenja intenziteta boli te poboljšanja fizičke, psiho-
loške, psihosocijalne i socijalne funkcije, sna, a potrebna je
i prevencija te eventualni tretman nuspojava uzrokovanih
farmakoterapijom.
Oprez i pažljiv nadzor posebno su važni u bolesnika s kro-
ničnom boli i psihološkim komorbiditetom, socijalnim pro-
blemima ili anamnestički prisutnom zlouporabom alkohola
ili lijekova kao nadogradnjom. Specijalisti educirani za lije-
čenje kronične boli moraju tretman i evaluaciju individuali-
zirati, balansirajući između maksimalno mogućeg analget-
skog učinka i minimalnih nuspojava, uvijek respektirajući
dijagnozu, preporučeni terapijski postupnik za pojedini sin-
drom te sve rizike analgetskog režima.
p
105
Klinički pristup liječenju boli / AClinical Approach to the Treatment of Pain
