Alkoholna pića klasificiraju se kao hrana budući da sadrže točno određenu energetsku vrijednost. Jedan gram alkohola sadrži 7 kcal, što je više nego što osigurava gram ugljikohidrata ili proteina koji daju 4 kcal. Međutim, alkohol sadrži tzv. prazne kalorije, a često se naziva i antinutrijent. Ne samo da prazne kalorije porijeklom iz alkohola zauzimaju mjesto kalorijama koje bi trebale potjecati od visokovrijednih namirnica, alkohol direktno ometa apsorpciju, pohranu i iskorištenje nutrijenata u organizmu, čak i kad su nutrijenti prisutni u adekvatnim količinama. Nutritivne i biokemijske posljedice unosa alkohola rezultat su metabolizma etanola i učestalo neadekvatnog unosa hrane i esencijalnih komponenata hrane. Mnogi alkoholičari su pothranjeni jer, ili ne unose dovoljno esencijalnih nutrijenata ili im alkohol unesen u prekomjernim količinama i metatabolizam alkohola, ometa pravilnu apsorpciju, probavu i iskoristivost nutrijenata. Kao posljedica alkoholizma razvija se deficit nutrijenata, posebice proteina i nekih vitamina, što će, ukoliko se ne provodi adekvatna nutritivna terapija, s vremenom doprinijeti razvoju ozbiljnih oštećenjacijelog niza organa i organskih sustava, posebice jetre. Ipak, istraživanja su pokazala da umjerena konzumacija alkohola može imati pozitivan učinak na zdravlje čovjeka. Uvjerljivi dokazi koje nude stotine istraživanja pokazuju da osobe koje konzumiraju male do umjerene količine alkohola rjeđe obolijevaju od bolesti srca u usporedbi s onima koji uopće ne piju alkohol te onima koji pretjeruju s konzumiranjem alkohola. O francuskom paradoksu mnogo se govorilo i pisalo posljednjih nekoliko godina. Naime, Francuzi konzumiraju više zasićenih masnoća od Amerikanaca, a ipak imaju manju učestalost bolesti srca. Mnogi stručnjaci smatraju da su Francuzi manje osjetljivi na bolesti srca jer konzumiraju više crnog vina. Zaštitni učinak pružaju flavonoidi u crnom vinu koji štite LDL kolesterol od oksidacije kojom nastaju nusprodukti koji oštećuju arterije. Koja količina alkohola je poželjna ovisi o dobi, spolu i općem zdravstvenom stanju. Iako je teško definirati "umjereno" u slučaju alkohola, čini se da su jedna do dvije čaše kvalitetnog crnog vina dnevno dobar recept za zdravo srce.

Nutritivna vrijednost alkoholnih pića

Alkoholna pića uglavnom se sastoje od vode, čistog alkohola (etanola) i, ovisno o vrsti alkoholnog pića, različite količine šećera (ugljikohidrata) te zanemarive količine proteina, vitamina i minerala. Udio ugljikohidrata razlikuje se od pića do pića. Primjerice, viski, konjak i votka ne sadrže šećer; vina sadrže od 2 do 10 g šećera/L; pivo oko 30 g/L; likeri oko 120 g/L. Jednako tako, niti sadržaj alkohola u svim pićima nije jednak: pivo sadrži otprilike 40-50 g/L; vina i kokteli oko 120 g/L, žestoka alkoholna pića 400 - 500 g/L. Razumljivo, ni veličine jedne jedinice serviranja alkoholnog pića nisu jednake za sva alkoholna pića. Tako, jednu jedinicu serviranja alkoholnog pića čini: 1,5 dcl vina, 3 dcl piva i 0,3 dcl žestokog alkoholnog pića. Izrazito velike količine alkohola koje se konzumiraju u kratkom vremenskom periodu mogu biti fatalne. Alkohol je toksičan i kad se konzumira redovito u povišenim količinama. Tada uzrokuje ireverzibilna oštećenja jetre te cjelog niza drugih organa u tijelu poput gušterače, probavnog sustava, mozga, srca, mišića i spolnih žlijezda. Alkohol ne zahtijeva probavu. Nakon konzumiranja alkohola, ova tekućina brzo pronalazi svoj put kroz organizam te se 95 % alkohola apsorbira direktno u krvotok kroz stijenku želuca i tankog crijeva. Ostalih 5 % napušta tijelo kroz perspiraciju, respiraciju i urin. Alkohol koji popijemo na prazan želudac apsorbirat će se u krvotok 20 minuta nakon ingestije. Učinak određene količine alkohola na organizam čovjeka ovisi o tjelesnoj masi pojedinca, udjelu mišićne mase i spolu. Jednaka količina alkohola puno će jače utjecati na osobu tešku 50 kg, nego na stokilaša, jednostavno zbog toga što je u manjem tijelu alkohol koncentriraniji. Usporedimo li utjecaj alkohola na osobe jednake tjelesne mase od kojih jedna ima veći udio masnog tkiva, a druga ima veći udio mišićnog tkiva, zaključit ćemo da će osoba s većim udjelom masnog tkiva lakše podliježe učinku alkohola. Ovaj fenomen možemo zahvaliti manjem udjelu vode u masnom tkivu, te je tada udio alkohola u krvi viši. Žene brže osjećaju utjecaj alkohola, budući da posjeduju nižu razinu enzima koji je potreban za razgradnju alkohola. Žene su podložnije utjecaju alkohola neposredno prije mjesečnice, budući da tada oksidacija alkohola u jetri najsporija.

Metabolizam alkohola

Dva su načina razgradnje alkohola u organizmu (jetri): djelovanjem alkohol - dehidrogenaze (ADH) i sustavom mikrosomalne etanol-oksidaze (MEOS).

Kod osoba koje konzumiraju alkohol u umjerenim količinama i povremeno, alkohol se uglavnom razgrađuje uz pomoć ADH, enzima koji alkohol prevodi u acetaldehid, toksičnu, visokoreaktivnu molekulu. Dalje se acetaldehid, uz pomoć drugog enzuima, aldehid dehidrogenaze prevodi do acetata. Kod osoba koje alkohol konzumiraju u povećanim količinama, razgradnja alkohola odvija se putem MEOS-a. Reakcije razgradnje ovim načinom odvijaju se u mikrosomima, a glavni pokretač reakcije je enzim citokrom P450, koji, jednako kao i ADH, alkohol prevodi u acetaldehid. Nusprodukti ove reakcije su visoko reaktivne molekule - kisikovi radikali koji različitim mehanizmima pridonose oštećenju jetre. Dok se stupanj razgranje alkohola pomoću ADH uglavnom ne mijenja, razgradnja alkohola MEOS-om može se isprovocirati povećanim unosom alkohola. S obzirom da MEOS sudjeluje i u razgradnji određenih lijekova, povišen unos alkohola može narušiti metabolizam lijekova, posljedica čega mogu biti štetne intrakcije alkohola i tih lijekova ili promjena aktivnost lijekova.

Utjecaj alkohola na apsorpciju i iskoristivost nutrijenata

Nekoliko je načina na koji alkohol utječe na apsorpciju i iskorištenje nutrijenata. Alkohol:

1. smanjuje lučenje probavnih enzima gušterače te tako spriječava razgradnju nutrijenata na molekule koje organizam može iskoristiti
2. oštećujući sluznicu želuca i crijeva smanjuje apsorpciju nutrijenata u probavnom sustavu te onemogućuje njihov transport u krv
3. ometajući transport, skladištenje i izlučivanje nutrijenata, čak i ukoliko su probavljeni i apsorbirani, alkohol ometa njihovo iskorištavanje

Činjenica da alkoholičarima ponekad i do 50% ukupne dnevno unesene energije potječe od alkohola, jasno govori da unosom alkohola često zanemaruju unos osnovnih nutrijenata.

Alkohol i ugljikohidrati

Kod alkoholičara su, čak i kada imaju adekvatnu prehranu, često narušeni mehanizmi kontrole glukoze u krvi, štoza posljedicu ima ili porast ili sniženje razine glukoze u krvi. Kod alkoholičara koji nisu dijabetičari, hiperglikemija je najčešće privremena i bez većih posljedica. Smanjena razina glukoze u krvi, hipoglikemija, s druge strane može rezultirati ozbiljnim oštećenjima čak i kada je stanje kratkotrajno. Hipoglikemija se najčešće javlja kod pothranjenih osoba ili osoba koje praktički gladuju, a istovremeno konzumiraju alkohol. Naime, budući da nema hrane koja bi osigurala energiju, organizam poseže za zalihama šećera. S obzirom da produkti metabolizma alkohola inhibiraju formiranje glukoze iz neugljikohidratnih izvora, primjerice aminokiselina, mozak i ostali organi i tkiva ostaju bez osnovnog izvora energije, uslijed čega njihova funkcija biva ozbiljno narušena.

Alkohol i status proteina

Deficit proteina je najčešći nutritivni nedostatak kojemu su izloženi alkoholičari. Istraživanja ukazuju da alkohol utječe na iskoristivost proteina ometajući:

• razgradnju proteina na aminokiseline,
• narušavajući razgradnju amionokiselina u tankom crijevu i jetri,
• ometajući sintezu proteina iz aminokiselina te
• ometajući otpuštanje proteina iz jetre

Alkoholičari sa oštećenom jetrom posebno su podložni nepravilnostima u metabolizmu proteina. Te nepravilnosti mogu imati ozbiljne kliničke posljedice, a uključuju:

• smanjenu produkciju proteina koji se sintetiziraju u jetri i luče u krvi, primjerice albumina i faktora koagulacije. Pretjerano niska razina albumina u krvi za posljedicu može imati nakupljanje tekućine u abdomenu pacijenata sa cirozom jetre što može pogoršati ionako već ugrožen protok krvi kroz jetru. Smanjenje razine faktora koagulacije pak povećava rizik od unutarnjeg krvarenja u gastrointestinalnom sustavu.
• smanjenu sintezu uree čiji rezultat je nagomilavanje toksičnih produkata (amonijaka) u organizmu što može pogodovati razvoju jetrene encefalopatije
• smanjen metabolizam aromatskih aminokiselina i abnormalnosti u ravnoteži aminokiselina također mogu rezultirati jetrenom encefalopatijom

Usporkos navedenim abnormalnostima u metabolizmu proteina, pacijenti sa cirozom jetre ipak ne trebaju više proteina u prehrani od zdravih osoba, oko 0,8 g/kg tjelesne mase/dan.

Alkohol i vitamini

Kod alkoholičara se često manifestiraju nedostaci vitamina B1, B2, B6, folne kiseline i vitamina C. Učestalost deficita u korelaciji je sa količinom konzumiranog alkohola kao i smanjenim unosom navedenih nutrijenata. Deficit vitamina posebno je čest kod alkoholičara sa cirozom jetre, a rezultat je kombinacije dvaju čimbenika: niskog unosa vitamina te, uslijed prekomjernog unosa alkohola, ometane apsorpcije unešenih vitamina. Posebno čest deficit koji se javlja kod alkoholičara je deficit vitamina A. Smanjena razina vitamina A u jetri kao rezultat pretjeranog unosa alkohola objašnjava se na nekoliko načina. Alkohol:

• pojačava aktivnost enzima koji razgrađuju vitamin A i slične molekule (Leo et al. 1987; Leo and Lieber 1999)
• ometa prevođenje molekule beta-karotena u vitamina A
• potiče lučenje vitamina A iz jetre (Leo et al. 1986)

Alkohol i minerali

Posljedice deficita minerala mogu biti brojne, od gubitka koštane mase uslijed deficita kalcija do lezija kože koje mogu biti rezultat deficita cinka.

Iako alkohol, čini se, ne utječe na apsorpciju kalcija, magnezija, željeza i cinka, deficit ovih minerala češći je kod alkoholičara nego kod nealkoholičara. Deficit kalcija rezlutat je malapsorpcije masti, deficit magnezija posljedica smanjenog unosa magnezija te povećanog lučenja mokraćom, povraćanjem i proljevom; deficit željeza veže se uz gastrointestinalna krvarenja; dok je deficit cinka rezultat nižeg unosa i malapsorpcije cinka.

Nutritivni status alkoholičara

Opće je stajalite da alkoholičari nemaju pravilno izbalansiranu prehranu; štoviše, prekomjeran unos alkohola, kako već spomenuto, utječe na apsorpciju gotovo svih nutrijenata. Posljedično, alkoholičari su posebni izloženi pothranjenosti, a ona može biti primarna ili sekundarna. Do primarne pothranjenosti dolazi kada alkohol postaje zamjena za ostale nutrijente ili čak kompletne obroke, u prehrani, što rezultira sveukupnim smanjenim nutritivnim unosom. Sekundarna pothranjenost javlja se u slučaju kada alkoholičari konzumiraju dovoljne količine hrane i nutrijenata no alkohol utječe na njihovu apsorpciju i iskoristivost. (Slika 2.) Unos alkohola koji se definira kao umjeren - slučaj kada količina alkohola dnevno osigurava do 16 % ukupnog dnevnog energetskog unosa, primjerice kod dnevnog unosa 2000 kcal, alkohol osigurava 320 kcal - može rezultirati djelomičnim povećanjem ukupnog dnevnog kalorijskog unosa. Osobe koje alkohol piju u prekomjernim količinama - slučaj kada alkohol osigurava više od 30% ukupnog dnevnog energetskog - često unose značajno manje svih makronutrijenata, što za posljedicu ima deficit vitamina A, C i B1.

Najčešće posljedice prekomjernog unosa alkohola

Bolesti jetre

Kod većine alkoholičara prije ili poslije dođe do različitih komplikacija vezanih uz funkciju jetre. U prvoj fazi dolazi do nakupljanja masti u jetri - stanje poznato pod nazivom masna jetra - što ponekad može biti popraćeno upalama koje, ako su česte, dovode do razvoja alkoholnog hepatitisa. U tom stadiju, stanice jetre odumiru te se na tkivu stvaraju ožiljci. Razvija se novi oblik bolesti jetre - fibroza. Uznapredovala fibroza vodi ka bolesti koje se najčešće veže uz alkoholizam - cirozi jetre.

Pankreatitis

Istraživanja sugeriraju da pothranjenost može povećati rizik za alkoholni pankreatitis. Prema preliminarnim studijama, štetan utjecaj alkohola na gušteraču može biti rezultat prehrane siromašne proteinima.

Oštećenje mozga

Nutritivni deficiti mogu ozbiljno poremetiti funkciju mozga, ponekad i nepovratno. Primjerice, deficit tiamina (vitamina B2), koji je vrlo čest kod alkoholičara, može uzrokovati nekoliko neuroloških problema kao što su gubitak vida i poremećaje pri kretanju.

Trudnoća i alkoholizam

Alkohol utječe negativno na razvoj embrija, a danas ga se smatra i najčešćim krivcem za prenatalne anomalije. Kao stanični toksin djeluje na razvoj embrija i izaziva smetnje rasta, ili izaziva određene anomalije u razvoju. Razlikuju se lakša i teža oštećenja uzrokovana konzumacijom alkohola u trudnoći. U teži oblik spada potpuna slika alkoholne embriopatije s tjelesnim i duševnim znacima bolesti, a nešto lakši oblik su tzv. alkoholni efekti. Alkoholna embriopatija često se javlja ukoliko majka tijekom trudnoće redovito i nekontrolirano konzumira alkohol. Najozbiljnija posljedica je utjecaj alkohola na razvoj mozga djeteta pa su česte pojave od srednje do teže mentalne retardacije djeteta. Djeca ostaju mala rastom, težina i obim glavice su ispod donje granice krivulje za dob, javljaju se snažni ispadi u razvitku motoričkih funkcija i duševna oštećenja, problemi sa centralnim živčanim sustavom, anomalije u području glave, odnosno lica, kao sto su: mala veličina glave, oblik lica je "ptičji", male oči ili uski očni prorezi, zašiljeni nos, stršeće, niže spuštene uši, a u kasnijoj dobi, javljaju se problemi u ponašanju i socijalnom prilagođavanju, a izmjeren im je i manji IQ od prosjeka. Učinci alkohola očituju se manje izraženim oštećenjima koja se uglavnom ispoljavaju na centralnom živčanom sustavu, pa se zbog toga i teže dijagnosticiraju. Javlja se usred redovite konzumacije umjerenih količina ili povremene konzumacije prekomjernih količina alkohola u trudnoći. Kod djece su oslabljene moždane funkcije. U školskoj dobi se javljaju poteškoće s čitanjem, pravopisom i računanjem, poteškoće u koncentraciji i pažnji, logičkom i apstraktnom razmišljanju. Ponašanje je često hiperaktivno i hiperagresivno.

Nutritivne intervencije

Kombinacija apstinencije od alkohola i adekvatna prehrana, najbolja su metoda liječenja pothranjenosti alkoholičara.

Alkoholičari kojima alkohol osigurava do 30% ukupne dnevne energije unose znatno manje nutrijenata nego li je preporučeno. Deficit ugljikohidrata, proteina, masti, vitamina A, C i B2 te minerala kalcija i željeza može uzrokovati ozbiljne poremećaje u organizmu. Stoga, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječio razvoj komplikacija vezanih uz alkoholizam, nutritivna intervencija mora biti sastavni dio terapije alkoholičara. U prvom redu treba paziti da dnevni obroci alkoholičara budu kompletni i dobro izbalansirani te da ih, alkoholičar ne izbjegava ili mijenja za alkohol. Makronutrijenti u prehrani alkoholičara trebaju biti zastupljeni u istim količinama kao i u prehrani zdravih osoba - nealkoholičara. Čak i usprkos navedenim abnormalnostima u metabolizmu proteina, pacijenti sa cirozom jetre ipak ne trebaju više proteina u prehrani od zdravih osoba, oko 35 ? 50 g/dan. Potreban je oprez kod unosa masti, jer su zbog ometanog metabolizma masti alkoholičari izloženi riziku od nakupljanja masti u jetri te razvoju masne jetre. Lako je zaključiti da se manjim unosom masti smanjuje i rizik za razvoj masne jetre. Osim količine, važna je i vrsta masti koju alkoholičar unosi. Naime, pokazano je da dugolančani trigliceridi pogoduju razvoju masne jetre dok srednjelančani trigliceridi smanjuju rizik za razvoj istog stanja. Ipak, s obzirom da čak i kompletna, dobro izbalansirana prehrana, ne može u potpunosti spriječiti oštećenja određenih organa kod alkoholičara, ponekad je potrebno unos određenih nutrijenata osigurati različitim suplementima i dodacima prehrani jer suplementacija, osim što može djelovati preventivno, ponekad čak može djelovati i kurativno. Primjerice, unos vitamina B skupine, posebice vitamina B1, može do određene mjere popraviti oštećenja na mozgu koja su rezultat, u prvom redu unosa alkohola, a onda i deficita vitamin B1. S obzirom da je toksičnost vitamina B1 neznatna, te se ovaj vitamin može uzimati sa velikom dozom sigurnosti, a svi alkoholičari koji su na programu liječenja, trebali bi primati 50 mg vitamina B1 dnevno. Vitamini B2 i B6 preporučuju se u dozama u kojima su najčešće prisutni u vitaminskim preparatima, a to su one doze koje zadovoljavaju dnevne potrebe organizma za vitaminima. Adekvatan unos folne kiseline moguće je ostvariti dobro izbalansiranom prehranom, koja obiluje zelenim lisnatim povrćem. Vitamin A je specifičan, i odluku o njegovoj suplementaciji treba procijeniti stručna osoba tek nakon što je stanje deficita ovog vitamina dobro dokumentirano. Oprez sa vitaminom A je potreban iz više razloga:

• deficit vitamina A teško je odrediti jer razina vitamina A u krvi ne mora odražavati status vitamina A u jetri
• vitamin A u visokim dozama može biti toksičan
• čak i u umjerenim dozama u kombinaciji sa alkoholom, vitamina A može biti toksičan

Kako bi se popravilo stanje uhranjenosti, alkoholičarima se ponekad daju i anabolički steroidi, derivati muškog hormona testosterona koji mogu potaknuti rast sveukupne tjelesne mase te tako pomoći u oporavku od pothranjenosti, a u svrhu smanjenja oksidativnog stresa, iako još uvijek bez konačnih zaključaka, spominju se antioksidativne komponente: S-adenozilmetionin (SAMe) i silimarin.

Literatura

Salmela, K.S.; Kessova, I.G.; Tsyrlov, I.B.; and Lieber, C.S. Respective roles of human cytochrome P-4502E1, 1A2 and 3A4 in the hepatic microsomal ethanol oxidizing system. Alcoholism: Clinical and Experimental Research 22:2125-2132, 1998.

Tsutsumi, M.; Lasker, J.M.; Shimizu, M.; et al. The intralobular distribution of ethanol inducible P450IIE1 in rat and human liver. Hepatology 10:437-446, 1989.

Herbert, V., Subak - Sharpe, G.J. Total Nutrition, Mount Sinai School of medicine, St. Martins Press, New York, 1995.